Danas, ubjedljivo najprepoznatljivija građevina Sarajeva je Sebilj na Baščaršiji. Riječ sebilj je arapskog porijekla i označava “objekat na putu u kojem ima vode”. Domovina sebilja je Arabija. Njihova gradnja na ovim prostorima počela je dolaskom Osmanlija. Putopisac Evlija Čelebija spominje da je 1660. godine u Sarajevu bilo 300 sebilja.
U katastrofalnom požaru 1697. godine uništeni su svi sarajevski sebilji.
Bosanski vezir hadži Mehmed-paša Kukavica 1753. godine nalaže izgradnju sebilja u staroj sarajevskoj čaršiji, a vodu dovodi iz Gazi Husrev-begovog vodovoda. Ovaj sebilj je porušen 1891. godine, a razlozi nisu poznati. Prema nacrtima sebilja građenih u 16. stoljeću, arhitekta Aleksandar Wittek projektuje novi sebilj, koji je izgrađen 1913. godine i koji krasi Baščaršiju i Sarajevo do danas.
„Tu se čovjeku čini da može dugo živjeti, jer na hiljadu mjesta po Sarajevu teku česme iz vrela neumrlosti…“ – ovim je riječima najpoznatiji sarajevski pjesnik s kraja 16. i početka 17. vijeka Muhamed Nerkesija opisao sarajevske česme i sebilje, zahvaljujući kojima su njegovi žitelji, vjeruje, bili dugovječni.
Sarajevski Sebilj se danas umnožava širom svijeta i nosi sa sobom poruku, arhitektoske ljepote i humanosti. Uskoro će i dio trga u Rožajama dobiti sebilj, budući da je lokalna vlast odlučila da izgradi sebilj nalik onom u Sarajevu. Slične replike poput ove u Rožajama, se mogu naći i u, Beogradu, Novom Pazaru,Zagrebu, Rimu i Bursi i drugim gradovima.
