Piše: prof. dr Draško Došljak
Vladimiru Božoviću niko ne može uskratiti pustu želju i san da, ponovo, bude ambasador Srbije u Crnoj Gori, ali crnogorske državne institucije, opet, moraju odgovorno postupiti prema kontinuiranom omalovažavanju Crne Gore i njenih građana od strane ove persone non grata. Naravno, u skladu sa onim što je jasno iskazao još, prije više od sto godina, u drugom dijelu rečenice vojvoda Gavro Vuković: „Crnogorci ne drže na vrhu mača svoju nezavisnost , već i na diplomatskom polju“. Vrijeme je da se crnogorska nezavisnost (obnovljena perom u ruci) od ponižavanja lažnih ambasadora brani na diplomatskom polju. U svojoj knjizi „Luča crnogorske diplomatije“ diplomata Dejan Vuković piše: „Nekada je važilo pravilo da strane diplomate predaju svoje pasoše Ministarstvu inostranih djela države prijema, a jednostrano vraćanje pasoša od strane Ministarstva značilo je da su proglašeni personom non grata“. Što se tiče, sada lažnog ambasadora, Vladimira Božovića sve je jasno. Ali, nije i svima jasno. Odluka crnogorske Vlade od prije, bez malo dvije godine, je na snazi! Nije oborena! Ali, Božović sada „ulazi“ u Crnu Goru e-mejlom, ubijeđen da je i dalje ambasador, baš onako kako ga nadređeni i savjetuje. Ali, persona non grata drsko zloupotrebljava užasnu cetinjsku tragediju. Kap je prelila čašu!
Korisno je, i ovom prilikom, prisjetiti se i sličnih primjera iz crnogorske diplomatije. Ljekovito je svima! Vojvoda Gavro Vuković, ministar inostranih djela Knjaževine Crne Gore (1890. do 1905.) u jednoj instrukciji, koju šalje 16. februara 1902. godine Mitru Bakiću (izvanredni poslanik Knjaževine Crne Gore u Carigradu) da od Porte zatraži opoziv turskog konzula u Podgorici Ragib Bega, poručuje: „ Ponašanje g. Ragib Bega, Carsko Otomanskog Konsula u Podgorici, i kao čovjeka, i kao zvaničnika prema Knj. Vlastima, postalo je u svakom pogledu nesnosno i nije mi moguće trpjeti ga više kao predstavnika otomanskog za okrug zetski. Sve moje žalbe, koje sam do sad opravljao ovdašnjem Poslaniku Turskom ostale su bezuspješne, tako da sam prinuđen bio uputiti mu onomadne jednu notu sa kojom sam tražio da se g. Ragib Beg opozove, inače da ću mu odizeti Konsulski Egzekvatur. Da me nijesu osobiti obziri rukovodili prema prijateljskoj državi, koju g. Ragib Beg prestavlja, odavna bih već upotrijebio tu mjeru protivu njega, koju mi nalažu njegovo ponašanje, a i dužnost da otklonim od naših Vlasti u Podgorici vrlo česta draženja i uvrijede od strane imenovanog Gospodina. Ovdašnji Paša podnio je raport o ponašanju svog potčinjenog u Podgorici, tako da je izlišno, da ovdje opširno stvari iznosim. Izvolite pozvati se kod Visoke Porte na raport Pašin i tražite, da se g Ragib Beg destituje telegrafskim putem, da mu silom okolnosti, ne bih ja morao oduzeti egzekvatur“. Problem je riješen diplomatskim sredstvima u skladu sa diplomatskim propisima. Danas, 120 godina kasnije, lažni ambasador Božović kao da ne želi da razumije član 9 Bečke konvencije o diplomatskim odnosima! Ona obavezuje obje države!
U knjizi „Vladalac“, priručniku za vladare, italijanski politički filozof Nikolo Makijaveli, pteporučuje: „Izbor vladarevih ministara (ambasadora) stvar je koja nije nevažna; oni su ili dobri ili nijesu, već prema razboritosti vladara. Prvi utisak koji se stiče o vladaru i njegovoj pameti dolazi do ljudi koje drži oko sebe. Ako su sposobni i pouzdani, možemo ga smatrati mudrim, jer je u stanju uvidjeti i njihovu mudrost i očuvati njihovu pouzdanost. No, kada su suprotno od toga, stičemo nepovoljno mišljenje o samome vladaru, jer je prvu pogrešku napravio svojim vlastitim izborom“. Čiji je Božović izbor nije više upitno! Vladimir lažni iz bratske Srbije!
