Svi veliki religijski sistemi na ovim prostorima su došli sa osvajačima. To je istorijski fakat i ovo govorim zbog stereotipa koji je vrlo raširen – da je širenje islama vršeno mačem i nožem, poručio je istoričar dr Šerbo Rastoder preksinoć u Tivtu, na tribini o položaju bošnjačko-muslimanske zajednice u Crnoj Gori.
Rastoder je imao interesanto predavanje o izuzetno bogatoj islamskoj i orijentalnoj kulturnoj baštini u Crnoj Gori i naglasio da je u multietničkoj građanskoj državi “sve što je dobro naše zajedničko“.
“Osmanlije su na ovim prostorima bili 600-700 godina. Postavlja se pitanje – ako bi nasilna bila islamizacija i ako bi svake godine nasilno islamizirao jedan odsto stanovništva, šta bi se desilo? Desilo bi se to da bi šest puta svi ljudi u Crnoj Gori primili istu vjeru. Ne jednom, nego šest puta. Naravno, nisam od onih koji ovu činjenicu želi idealizovati, ali je vrlo često ističem”, rekao je Rastoder.
On je rekao da je činjenica da su osmansku okupaciju preživjele “sve religije, sve kulture, svi običaji i svi jezici”.
“Tamo gdje su Osmanlije vladale šest vjekova, a to je prostor danas 25 nezavisnih država, u svakoj imate sačuvan jezik, kulturu i tradiciju. Ne želim da namećem zaključak, ali navodim neke činjenice o kojima vrijedi razmišljati“, istakao je Rastoder.
On je upozna prisutne sa fragmentima bogate islamsko-orijentalne baštine u Crnoj Gori – jedinoj trospratnoj džamiji na Balkanu u Petnjici, “Homerom sa Obrova” – narodnim pjesnikom Avdom Međedovićem, južnoevropskim Tadž Mahalom kako stručnjaci zovu Husein-pašinu džamiju u Pljevljima…
Tribinu pod nazivom “Budi dio budućnosti Tivta“ organizovala je lokalna NVO „Galaxy“ u saradnji sa Opštinom Tivat.
Pravi Crnogorci se stide nasilnog pokrštavanja 1913.
Autor nekoliko knjiga iz oblasti istorije Novak Adžić ocijenio je da bošnjačko-muslimanska zajednica često bila predmet diskriminacije i segregacije, počevši od nasilnog pokrštavanja Bošnjaka 1913.
“Od toga svaki pravi Crnogorac treba da se stidi“, kazao je Adžić, podsjećajući na progona Bošnjkaa/Muslimana 1919. u Kraljevini SHS, zločin u Šahovićima 1924. godine, do najnovijih njihovih stradanja u Štrpcima i Bukovici za vrijeme rata u bivšoj SFRJ.
“Savremena Crna Gora mora uzeti u obzir činjenicu da je bošnjački narod konstitutivan narod, da je dao ogroman doprinos obnovi njene državnosti, da su Bošnjaci ovdje svoji na svome i da im pripadaju jednaka prava kao i svim drugim građanima“, kazao je Adžić
