Osmansko carstvo je nakon poraza u Balkanskim ratovima (1912/1913) napustilo naše krajeve. Uslijedio je Prvi svjetski rat (1914-1918). I pored toga što su veze Bošnjaka sa Osmanlijama bile naglo prekinute, na hiljade ih je dobrovoljno pristupilo redovima osmanlijske vojske te ratovalo na Galiciji protiv Rusa. U narodu su ovi dobrovoljci poznati kao „đurumlije“ ili „đununlije“-od singulara turske riječi gönnülü (plural: gönüllüler) koji je jedan od sinonima za dobrovoljce.
ĐURUMLIJE IZ CRNOGORSKOG DIJELA SANDŽAKA
Glavni razlog zašto je u đurumlije, iz crnogorskog dijela Novopazarskog sandžaka, otišao manji broj Bošnjaka je njihovo masovno iseljavanje u Osmanlijsku Tursku. Prema arhivskim podacima sa područja Plava, Gusinja, Kolašina, Berana, Petnjice, Rožaja, Bijelog Polja (Akove) i Pljevalja (Taslidže), od aprila do juna 1914., znači samo dva mjeseca prije izbijanja Prvog svjetskog rata, preko luke Bar, brodovima se u Tursku iselilo 16.500 Bošnjaka. Iz dijela Sandžaka koji je 1912. osvojila Srbija (Novi Pazar, Tutin, Sjenica, Prijepolje, Nova Varoš i Priboj) u Tursku se iselilo oko 40.000 Bošnjaka.
Tokom 1916-1917. godine austrougarske službe su iz Rožajskog kraja 500 đurumlija uputile na Karpate, planinski vijenac koji se vezuje na Galiciju. U zavičaj se vratio mali broj jer su izginuli, a neki ostali u Osmanlijskoj Turskoj.
