U jednom skorašnjem intervjuu ocijenili ste da Crna Gora nije prolazila kroz težu društvenu, institucionalnu i političku krizu, i da je najveća odgovornost za to na aktuelnoj Vladi. Ne mislite li da je DPS svojom trodecenijskom vladavinom – kojom je, prema tvrdnjama predstavnika nove vlasti, ostavio „sprženu zemlju“ – utro put prilikama o kojima govorite? Osjećate li, kao bivši premijer, bilo kakvu odgovornost za trenutno stanje u državi?
Istina je da je Demokratska partija socijalista bila na vlasti 30 godina, ali je takođe istina i da je u te tri decenije stalo toliko – što se drugim državama ne dogodi za tri vijeka. Ali takvo je nažalost balkansko društveno i političko nasljeđe.
Upravo za tih 30 godina vladavine DPS-a sa našim koalicionim partnerima, Crna Gora je izbjegla ratove i krvoproliće, sačuvala se od bombardovanja i razaranja, ekonomski se osamostalila i opstala, izbjegla građanski rat koji joj je pripreman, obnovila državnu nezavisnost i postala članica NATO.
Riječju – sazrijevala i izgrađivala se u modernu zemlju koja teži evropskom društvu, evropskom kvalitetu i standardu života, i izrasla u državu koja je bila na dobrom putu da to i postane!
Činjenica je i ponoviću je – danas, nakon godinu dana ovakve vlasti, Vlade i vladanja – Crna Gora prolazi tešku društvenu, institucionalnu i političku krizu. Za potvrdu mojih navoda ne treba vam niko iz DPS-a, ili koalicionih partnera. Dovoljno je da o tome pitate političke konstituente ove Vlade, ili da jednostavno otvorite oči.
Slažem se da za stanje koje je dovelo do poraza DPS-a na izborima treba da snosimo političku odgovornost, ali za stanje nakon izbora – odgovornost je na adresi predsjednika Vlade, Vlade i parlamentarne većine…
Višemjesečna kriza vlasti – i prema zvaničnim i prema nezvaničnim informacijama – bliži se epilogu: pominje se obnavljanje inicijative o nepovjerenju Vladi, formiranje manjinskog kabineta, skraćenje mandata Skupštini, novi izbori… Potpredsjednik DPS-a Ivan Vuković najavio je da bi opozicija već 3. januara mogla da podnese novi predlog o nepovjerenju Krivokapićevoj Vladi. Da li će se to i desiti i zašto mislite da bi nova inicijativa mogla da urodi plodom ako stranke parlamentarne većine ponovo tvrde da je neće podržati?
Zaista sam iznenađen da ova i ovakva Vlada odavno nije pala. I uopšte nije važno sa koje strane će doći takva inicijativa, kad već sâm premijer Krivokapić i Vlada nemaju političkog morala i odgovornosti da sami zatraže preispitivanje povjerenja, primjenjujući Ustav Crne Gore.
Zamislite situaciju u kojoj Vlada nema prohodnost u parlamentu za zakonodavne inicijative, za svoje politike, jednostavno svakog dana dobija upozorenja da nema podršku – a i dalje nastavlja i hoće da vlada. Posljednju poruku da premijer nema legitimitet da vodi Vladu, odnosno da Vlada vodi državu, vidjeli smo prije tri dana, kad je možda prvi put u istoriji crnogorskog parlamentarizma jedan predsjednik Vlade bojkotovan na način da mu se za premijerski sat ne postavi nijedno pitanje iz poslaničkih klubova.
Jednostavno, poslanici mu jasno saopštavaju da on i njegova Vlada nijesu relevantni za bilo kakav validan institucionalni odgovor ili politički stav. Zbog svega toga potpuno je svejedno ko će pokrenuti izglasavanje nepovjerenja Krivokapićevoj Vladi. Prirodno je da takvu inicijativu pokrene opozicija, ali je u ovom stanju stvari isto tako prirodno da je podrže svi oni iz parlamentarne većine koji javno i u kontinuitetu govore da Vlada nema njihovu podršku.
Danas ovo nije pitanje ni procedure, niti brojeva i zbira brojeva koji su neophodni za izglasavanje nepovjerenja. Koji god bio epilog: novi izbori, manjinska Vlada, tehnička ili Vlada izbornog povjerenja – postojeći Krivokapićev kabinet ne može i ne treba da vodi ovu državu.
Duguje li opozicija predvođena DPS-om izvinjenje javnosti zbog tvrdnji da je imala potrebnu većinu da 13. decembra sruši Vladu u parlamentu, što se na kraju nije desilo? Na čemu se temeljio optimizam o uspjehu inicijative? Da li je bilo pregovora u vezi nje s poslanicima vlasti, pošto nemali broj njenih aktera – uključujući premijera Krivokapića – tvrdi da se spremala politička korupcija?
Ne razumijem vaš pristup? Zamišljam kako bi izgledala politička i javna scena kada bi se opozicija izvinjavala javnosti što njene inicijative nijesu dobile većinsku podršku.
Ova i sve druge inicijative služe između ostalog da se otvore sva pitanja koja su važna za građane i državu. Važne su teme i kvalitet argumenata u okviru svake inicijative, a građani o tome sude na izborima. Ova inicijativa je pokazala kakvi su odnosi u vladajućoj koaliciji. Ona je pokazala šta su ciljevi ove Vlade. Ona je još jednom potvrdila ono što svi vide. Crna Gora prolazi najveću društvenu i institucionalnu krizu od obnove nezavisnosti. Ovdje je vrijeme stalo, i Crna Gora tapka u mjestu.
Preko 200.000 građana na izborima nije željelo ovakvu Vladu. Danas, 16 mjeseci nakon izbora, gledano po istraživanjima, to je vjerovatno 250.000. Dakle – iza ove inicijative ne stoje koruptivni interesi već realna potreba građana. Siguran sam da nije bilo koruptivnih aktivnosti, i da danas ni u vlasti ni u opoziciji ne postoji poslanik koji bi to prihvatio.
To je teza politički nesposobnog premijera i nesposobne vlasti – da po svaku cijenu sačuvaju fotelje.
Da li bi vaša partija glasala za to da se aktuelnom sazivu Skupštine skrati mandat, što bi bio uvod u vanredne izbore?
Već sam rekao da je svaki model bolji od postojećeg stanja. Ovdje se ponovo vraćamo na pitanje kojeg smo se već dotakli – a to je nepostojanje saglasnosti oko minimuma političkih principa koje treba dogovoriti za svaku od mogućih ili ponuđenih opcija. Dakle, mislim da DPS treba da podrži svaku inicijativu koja ide u pravcu izglasavanja nepovjerenja ovoj Vladi, ili skraćenju mandata ovoj Skupštini.
Mislite li da bi izbori, u nekom skorijem roku, imali efekta? Da li trenutno ima uslova za njihovo održavanje?
Novi izbori zavise od funkconalnosti institucija, od povjerenja političkih aktera kako u sistem, tako i od povjerenja jednih u druge. Izbora nema bez usaglašenog izbornog zakonodavstva, bez postavljenih principa u okviru tog procesa, i konačno nema ih bez kompletiranog Ustavnog suda kao vrhovne instance u izbornom procesu. Izbore bi morala pripremiti neka druga, prelazna vlada.
Jedino tako oni mogu biti priznati, legitimni, i mogu imati smisla.
Kakav je Vaš stav o predlogu lidera Albanske alternative Nika Đeljošaja, da dio vlasti i opozicija formiraju manjinsku vladu, koju bi, bez učešća u njoj, podržao i DPS?
Manjinska Vlada kao rješenje sve češće je tema i u političkoj i u laičkoj javnosti, a i ona bi zavisila od nekoliko važnih faktora.
Prvo, trajanje takve Vlade, s obzirom da je svim partijama cilj politička, odnosno stranačka vlada.
Drugo pitanje su kadrovi za ministarska mjesta, i za mjesta u najvažnijim organima državne uprave. Da li stranke koje bi se prihvatile ovog posla, sa ograničenom kadrovskom bazom – jer kako sam razumio u manjinskoj Vladi ne bi bilo DPS-a i DF-a – mogu da ponesu odgovornost za funkcionalnost sistema koji je, kao što vidite, devastiran.
Treće, šta bi bili prioriteti rada takve Vlade, i kad bi bila provjera stepena realizacije tih prioriteta. I ono najvažnije – da li su, uslovno rečeno manje stranke, spremne da se uhvate u koštac sa svim pratećim izazovima takvog modela.
Smatrate li da je – kako ističu pojedinci iz parlamentarne većine – memorandum o saradnji između dijela vlasti (GP URA, SNP i CIVIS) i partija nacionalnih manjina, uvod u formiranje manjinskog kabineta?
Ovo jeste jedna novina u našem rekao bih stereotipnom političkom prostoru, gdje se već godinama znaju političke pozicije većine političkih aktera. Od ove političke platforme – a gledajući ljude koji su je potpisali, imam realna očekivanja.
Vladavina prava, nezavisnost i profesionalnost institucija, deblokada pravosuđa i tužilaštva, proces EU integracija – sve ovo zavisi od saradnje i sposobnosti donosilaca odluka prije svega unutar parlamenta. Memorandum je važan korak u tom pravcu.
Lider GP URA i vicepremijer Dritan Abazović, pozvao je i vašu partiju da podrži memorandum (bez obaveze da ga potpiše). Hoćete li ga podržati?
Kao što vidite, koju god temu da otvorimo, vraćamo se na pitanje nužnosti saradnje političkih partija, i svih ostalih društvenih činilaca.
Siguran sam da u Demokratskoj partiji socijalista preovladava mišljenje da je pitanje političkog dijaloga uz temeljite reforme, preduslov za sva otvorena pitanja koja danas stoje pred Crnom Gorom.
Zašto, kako ste nedavno kazali, mislite da u Crnoj Gori ne može biti stabilnosti i ozbiljne vlasti bez DPS-a? Zbog čega, konkretno, smatrate da DPS treba da bude dio vlasti?
Ne možemo doći do valjanog zaključka na ovu temu a da ne postavimo nekoliko pitanja.
Da li je logično da stranka koja na državnim izborima osvoji preko 35 odsto podrške građana, ni na jedan način ne participira u vlasti? A i nakon prelaska u opoziciju, imamo rezultate izbora u 4 grada koji pokazuju prosjek od oko 40 odsto podrške DPS-u.
Da li može biti stabilnosti kad se 35 ili 37 ili 39 odsto političkog korpusa, sa još namjanje 10 procenata onih koji su tradicionalno koalirali sa DPS-om, rezolutno odbaci na drugu stranu, i isključi iz svakog političkog procesa?
Kada se to dogodi, onda dobijate situaciju od 30. avgusta 2020. godine: 207.000 glasova tri ujedinjene koalicije vlasti, naspram 200.000 glasova opozicije. Gdje mi tu vidimo dominantnu većinu, kako to vole kazati lideri aktuelne vlasti, osim u jeziku udžbenika matematike ili statistike? I gdje su prije svega uslovi za stabilnost i demokratski napredak u takvom stanju stvari!
Dakle, ne samo DPS, već svi koji mogu doprinijeti evropskoj perspektivi, izgradnji demokratskih institucija, ekonomskom napretku, i naravno uvođenju istinskog dijaloga i dogovora oko najvažnijih pitanja – treba na neki način da participiraju u vršenju vlasti.
Da li kroz parlament i rješavanje nagomilanih problema unutar političkog sistema i problema funkcionalnosti drugih grana vlasti, ili i kroz same izvršne funkcije – to je već pitanje vremena i konkretnih političkih okolonosti i potreba.
Brinu li Vas rezultati početkom mjeseca održanih lokalnih izbora u Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, koji, sveukupno, pokazuju da se biračko tijelo DPS-a osipa?
Rezultati izbora nijesu u skladu sa očekivanjima, i oni zavređuju sveobuhvatnu i ozbiljnu analizu, kao i reakciju partije. S druge strane, DPS jeste osvojio značajan broj glasova, i u tim gradovima to je uveliko iznad državnog prosjeka, ali ipak nedovoljno za preuzimanje odgovornosti za vođenje ovih lokalnih samouprava.
Zašto je to tako – dobićemo odgovor kroz detaljnije sagledavanje koalicionih slabosti. Jer da su one otklonjene, ne bi bilo problema da se nadogradi osvojenih 43 procenta iz Cetinja i Mojkovca, kao uostalom ni 40 odsto iz Nikšića. Ne postoji primjera u Evropi i šire da stranka sa 25 odsto a kamoli sa 40 odsto podrške ne može da participira u vlasti…
Kadrovska baza DPS-a je velika, sa mnogim ljudima koji imaju institucionalni i stručni potencijal, ali ti kadrovi gubitkom vlasti i nemogućnošću koaliranja – ostaju van institucija. Danas, godinu dana nakon promjene vlasti, a posebno kroz progon i revanšizam – veliki broj kompetentnih ljudi je bez posla, i njihove porodice su ugrožene.
Iz svega ovoga jasno je da u politici nije produktivno imati dobre rezultate, a ostati u donjem dijelu tabele!
U emisiji „Načisto“ na TV Vijesti rekli ste da „Kongres (DPS-a) nije reforma partije, već početak reforme“. Da li su reforme uopšte otpočele, kad očekujete njihovo dovršavanje i čime bi tačno one trebalo da rezultiraju? Može li se DPS uopšte reformisati dok je g. Đukanović na njegovom čelu?
DPS je najavio i započeo partijsku reformu na kongresu prije skoro godinu dana. To nije proces koji u jednom trenutku počne, a u drugom se završi… on treba da traje u kontinuitetu. Posebno u kontekstu sadašnjih političkih prilika na nacionalnom, ali i globalnom nivou.
Promjene su uspješne ako su politike dobre i predstavljaju pravovremen odgovor društvenim i ekonomskim prilikama, ako ih građani razumiju i prihvataju. A koliko su uspješne, može se potvrditi samo na izborima… dakle reforme se ogledaju u kvalitetu politika i nivou podrške koju dobijaju od građana, a ne samo promjenom lica partije.
U javnosti se – a što je demantovao g. Đukanović – spekuliše da dio vlasti traži čvrste garancije međunarodnih partnera da će on povući sa čela DPS-a i da se neće kandidovati za novi predsjednički mandat, nakon što mu aktuelni istekne 2023. godine. Imate li saznanja o takvim zahtjevima? Mislite li da je vrijeme da g. Đukanović ode u političku penziju?
Pitanja oko današnje uloge predsjednika Đukanovića ne mogu se posmatrati bez dalekog pogleda u decenije iza nas. Đukanović je akter i nosilac procesa kroz koje je Crna Gora prolazila u periodu od 30 godina do današnjeg dana. Oko njegovog odnosa prema aktuelnim političkim procesima, i njega lično unutar tih procesa, pitanje je za Đukanovića a ne za mene…
Kazali ste da je na Vaš predlog u DPS-u ukinuta funkcija zamjenika predsjednika partije koju ste obavljali, i da niste željeli da se kandidujete za potpredsjednika. Planirate li povratak u organe partije? S druge strane, da li ste razmišljali da se politički penzionišete?
Tačno je da sam predlažući ukidanje mjesta zamjenika predsjednika stranke, predložio i to da partija treba da ima i više potpredsjednika. Želio sam da se teret odluka i odgovornost za njih proširi na više aktera u novim politički izazovnim vremenima. Cijenio sam da taj model vodi ka daljoj i brzoj demokratizaciji untar partije… da li će se to potvrditi u praksi – ostaje da vidimo. U odnosu na moj status u stranci, želim da ponovim da sam član Glavnog odbora, najvišeg organa stranke između dva kongresa, i poslanik u Skupštini.
O političkoj penziji, kako vi kažete, u ovom trenutku ne razmišljam.
Očekujete li da se na listi sankcija za Zapadni Balkan (ZB) zbog povezanosti s korupcijom – koje je najavio specijalni američki izaslanik za ZB Gabrijel Eskobar – nađe neko iz DPS-a?
Nemam saznanja o toj navodnoj listi sankcija za Zapadni Balkan. Mnogo se puta to pitanje pomenulo u javnosti, a nepoznanice se nijesu otklonile. Treba pitati one koji o tome govore i tu listu nagovještavaju.
Izvor:Vijesti
