„Tamo daleko“ je rodoljubiva srpska pjesma i ima više nego zanimljivu istoriju. Nastala je u Prvom svjetskom ratu, tokom boravka srpske vojske na Krfu, a tokom proboja Solunskog fronta već je imala status himne.
Iako, zvanično, njen autor nije poznat, vjeruje se da bi to mogao da bude Đorđe Marinković, koji je, nakon rata, imao zapaženu muzičku karijeru u Parizu, đe je 1922. zaštitio autorsko pravo na „Tamo daleko“.
Pjesma je oduvijek izazivala kontroverze, naročito u socijalističkoj Jugoslaviji, jer je stavljana u kontekst srpskog nacionalizma. Zato je dugo bila pod „embargom“ a jugoslovenski muzički stručnjaci, početkom sedamdesetih, utvrdili su da je pjesma plagijat.
Iako je i takav stav struke i zabrana izvođenja tumačena kao politička odluka, nepobitno je da „Tamo daleko“ predstavlja obradu pjesme „Hatirla Margarit“ turskog kompozitora Muhlisa Sabahatina Ezgija (1889-1847). I Turci su malo doradili izvornu verziju, pa je kao „Hatirla Sevgili“ („Zapamti draga“) zavrijedila status evergrina.
Biće da je melodiju koja je iz Istanbula „stigla“ do Grčke čuo neko od srpskih vojnika sa istančanim sluhom i da je Marinković ili neko drugi sročio tekst koji živi i dan danas.
Podsjetimo, prije nekoliko godina, legendarni košarkaški strateg, godinama i selektor Turske, Bogdan Tanjević ukazao je na korjen „Tamo daleko“.
No, ni očigledna dobronamjernost u Tanjevićevoj izjavi i ukazivanju da smo „isti svijet“ nije bila dovoljna da ga poštedi bujice nacionalističkih ispada, uvreda, diskvalifikacija… Očigledno, nije toliko problem u pjesmi, koliko u onima koji su je prisvojili i ciljevima za koje je koriste.
