Nikakvi “strateški” savezi koji isključuju Crnogorce za nas nisu prihvatljivi niti ćemo učestvovati u tim jalovim pokušajima unaprijed osuđenim na neuspjeh. Poručuju iz SPP Crne Gore.
Najava gospodina Šefketa Krcića da formira novu Bošnjačku partiju “liberalno” orijentisanu (ma šta to značilo) nebi nam privuklo pažnju niti izazvalo reakciju da srž platforme nije sagrađen oko “strateškog” saveza Bošnjaka i Srba u Crnoj Gori pod plaštom pomirenja iniciranog od predstavnika srpske političke elite u Crnoj Gori.
Duže odsustvo iz političkog života profesora Krcića i njegov pogled sa periferije na aktuelnu društveno-političku stvarnost, na procese, trenutne i one u najavi u Crnoj Gori, ostavile su dubok procjep između željene filozofije-ideala i posve drugačije realnosti koju živimo.
Ostavićemo slobodan prostor za našu eventualnu grešku, ali pozivi Bošnjacima od strane srpske inteligencije u Crnoj Gori mi do sada ne vidjesmo. Tačno je, sa vremena na vrijeme se desi “ispad” političara koji zastupaju srpske partije u Crnoj Gori poput onog od Andrije Mandića sa pozivom na “stratešku” saradnju Srba i Bošnjaka ali to su toliko politikanski, neozbiljni, neiskreni i populistički stavovi da ih iole ozbiljan čovjek i ne uzima u obzir. Bar ne o tom pitanju.
Možda profesor Krcić ima neke interne pozive za dijalog i pomirenje ali kako do sada nisu objelodanjeni smatramo ih nepostojećim.
Ali sve je to manje bitno od suštine najave političkog djelovanja te liberalno-bošnjačke partije a tiče se isključivosti iz dijaloga, saveza ili šta već, drugih naroda u Crnoj Gori, dominantno Crnogoraca i Albanaca.
Pozdravljamo svaki dijalog i svako pomirenje ali ne na način da jedan narod, u ovom slučaju Crnogorce, anatemišemo kao poslušnu vojsku DPS-a i zelene crnogorce, i da odbacimo cijeli jedan narod zato što je DPS maestralno ukrao i eksploatisao ideju Liberalnog saveza i svih onih ljudi koji vole Crnu Goru, multietničku, multivjersku, nezavisnu i evropsku državu.
Tačno je da je režim DPS-a na svaki mogući način degradirao Bošnjake kao narod, oduzimajući mu ili kontrolišući političke, nacionalne i vjerske institucije.
Tačno je i to da je vrlo ciljano i smišljeno pokušao (jednim dijelom uspio) da neutrališe Bošnjake kao narod svodeći ga kroz popisne marvelzacije i neviđenu intelektualnu manipulaciju i agresiju sa realnih 16.5 % na imaginarnu nacionalnu manjinu.
Tačno je mnogo toga što je profesor Krcić izrekao na račun DPS-a ali to nikako ne znači da Crnogorce kao narod možemo i smijemo poistovjećivati sa tim. Naprotiv.
Kada su 90-tih godina sa trgova Cetinja, Podgorice, Kotora, Bara i drugih gradova Crne Gore upućivane parole podrške antifašističkoj borbi Bosne i Hercegovine, politika DPS nije bila u skladu sa tim. Naprotiv, bila je stožer fronta koji je napadao Bosnu, etnički čistio Bukovicu i Pljevlja, hapsio političke lidere Bošnjaka, deportovao izbjeglice… Trebamo li te zločine pripisati Crnogorcima samo zato što im je DPS kasnije ukrao ideju suverene Crne Gore?
Ne samo da ne trebamo nego i nemamo ni ljudsko ni moralno pravo da to radimo i zaboravimo sve one antifašiste koji digoše glas protiv zločina, ubijanja, protjerivanja kako u Crnoj Gori tako i širom Balkana.
Ne želeći ovom putem da ulazimo u opservacije ko je, od kad i na koji način bio ugrožen u Crnoj Gori moramo napomenuti profesora Krcića da se strateški i suštinski dijalog o pomirenju i saradnji naroda ne vode i ne dogovaraju iz predgrađa ili periferije već iz, i u duhovnim, političkim, intelektualnim centrima u ovom slučaju Sarajeva i Beograda koji se zatim prelivaju širom područja u kojima dominantno žive uzimajući u obzir i specifičnosti država, drugih naroda itd.
Uz dužno poštovanje profesora Krcića, politička grupacija koje ima namjeru testirati najavljeni “dijalog” ili da budemo precizni politički dogovor oko ulaska u Vladu bošnjačkih predstavnika, nije ništa drugo do legalizacija zablude.
Te iste političke grupacije su u proteklih godinu dana učinile sve da izopšte Bošnjake iz procesa političkog odlučivanja u Crnoj Gori i učešća u vlasti.
Tačno je i to da je Bošnjačka stranka servilnom politikom prema DPS-u i, rekli bismo, uskointresnom naivnošću u velikoj mjeri doprinjela potpunom eliminisanju Bošnjaka iz izvršne vlasti promptno odbijajući ulazak u vlast sa pobjednicima posljednjih izbora uprkos otvorenom pozivu i ponudi od istih.
Ali izgovori aktuelne vlasti da Bošnjaka nema jer BS nije željela ući u vlast vezujući sudbinu cijelog naroda uz jednu stranku je neozbiljna priča jer smo se mi iz Stranke pravde i pomirenja, dok su mnogi iz sadašnje strukture vlasti “mudro” ćutali i uzimali apanaže, borili protiv režima DPS-a.
Otvoreno, nedvosmisleno, bez obzira na posljedice iznosili istinu i sačuvali dostojanstvo Bošnjacima u Crnoj Gori. Ta naša decenijska borba prilikom koje smo nazivani izdajnicima, četnicima, separatistima i ekstremistima nije bila dovoljna referenca sadašnjoj vlasti da Bošnjake (ne nas osobno) prihvati za partnera i uvaži naš narod. Mnogi će reći kako su nas izigrali, prevarili i slično ali ništa od toga nije tačno. Nije to njihov odnos prema nama kao stranci već nama kao narodu. Naravno, naša borba protiv režima DPS nije bila populistička već suštinska zbog svega gore navedenog a što je personifikovalo režim DPS-a pa samim tim nije ni uzaludna ni poražena, naprotiv.
Sa istim žarom i sa istim entuzijazom nastavljamo da se borimo za prava i dostojanstvo našeg naroda i građanske Crne Gore. Određeni pomaci su se desili ali mi nismo na izbore izašli sa platformom razgradnje građanske države već razgradnje režima.
U skladu sa tim ne prihvatamo nikakva imaginarna, a po svemu sudeći, naručena “strateška” partnerstva sa ciljem ulaska u vlast.
Dostojanstvo Bošnjaka u Crnoj Gori smo sačuvali decenijskom borbom protiv svih onih pošasti koje je personifikovao bivši režim i obezbjeđujući vjerovatno presudne glasove za pad režima na izborima 2020 godine.
Naš zadatak je da i dalje čuvamo dostojanstvo našeg naroda i borimo se za stvarnu građansku Crnu Goru, uprkos svim aktuelnim problemima pogotovu planskom blagonaklonom uzmicanju aktuelne vlasti pred regionalnim velikodržavnim, profašističkim procesima koji se itekako odnose i na Crnu Goru.
