Piše: Božidar Proročić
Ovaj neumorni neimar je svoje osnovno obrazovanje započeo u Rožajama, pa zatim visoko obrazovanje preko Prizrena i Novog Pazara đe je izučavao i usavršavao engleski jezik i književnost. Uvjek spreman da pomogne mladima počinje paralelno svoj pedagoški rad kao profesor engleskog jezika prvo u Novom Pazaru (1988-1990) potom u Rožajama (1990-1992). Teške devedeste godine pune ratnih neizvjesnosti i brige ga odvode u inostranstvo kao i mnoge njegove sunarodnike, pa je tako u periodu (1992 – 2004),boravi i radi u SR Njemačkoj, grad Sundern (pored rada u firmi ,,Missal“,držao je kurseve njemačkog na VHS Sundern a takođe kao predsjednik kluba naših radnika ,,Balkan 93“ od 1998 – 2002.bio predstavnik svih stranaca u lokalnom parlamentu grada Sundern-a).Kao predsjednik kluba organizovao je mnogo humanitarnih akcija i u njima učestvovao nikada nije poklekao pred izazovima vremena, znao je da jedino put obrazovanja čini zajednički vid podrške i očuvanja mnogobrojnih Bošnjaka ali i svih drugih manjebrojnih naroda koji su dijelili često gorku koru muhadžirskog hljeba.
Želja za rodnim krajem je nešto što uvjek i iznova nadvladava iskustva boravka u drugim državama. Safet Kalač se vraća u svoje rodno Rožaje đe zasniva radni odnos i to u periodu od (2004-2021) u prestižnoj osnovnoj školi ,, Mustafa Pećanin” biva na poziciji profesora engleskog jezika. Generacije đaka kojima je predavao engleski jezik uvjek se nesebično trudio da prenese ne samo znanje već da im skrene pažnju i podstakne ih na značenje engleskog jezika bez koga je put u savremenoj Evropi gotovo nezamisliv.
Holandski pisac i jedna od začetnika evropskog humanizma Erazmo Roterdamski (1466-1536) jednom je lijepo zapisao: ,,Najveća nada svake zemlje leži u primjerenom školovanju mladih.“ Ovim riječima bih i opisao samog Safeta Kalača i njegov odnos prema svakom mladom čovjeku ali i sagovorniku koji je imao prilike da se bliže i bolje upozna sa njim i sa njegovom plemenitom misijom prosvjetnog radnika.
Nikada nisam moje drage prijatelje Bošnjake gledao ni kroz jednu drugu prizmu ni dimenziju sem kroz onu ličnu koja ih čini ljudima pa to ne činim ni ovog puta. Priča o obrazovanju i pedagogiji je priča o dostojanstvu jednog naroda (bošnjačkog) ali i svih drugih nas u Crnoj Gori. Volio bih da svi ljudi shvate koliko je bitna i uloga prosvjetnih radnika za cjelokupno društvo i koliko je bitno ne govoriti jezikom mržnje o ljudima koji su vaspitavali, vaspitavaju i koji će vaspitavati našu djecu, koji su obrazovali, obrazuju i koji će obrazovati one koji će biti novi stvaraoci neke druge ljepše i bolje budućnosti, Safet Kalać predstavlja onog pravog profesionalca koji se nesebično trudi da svoju plemenitu prosvjetnu prometejsku misiju ispuni na pravi način. Nastavio je svoj radni angažman u ministarstvu Prosvjete,nauke, kulture i sporta a potom samo u Ministarstvu prosvjete kao Direktor Direktorata za obrazovanje i vaspitanje manjebrojnih naroda i nacionalnih manjina, đe se trudio ali i dalje trudi da da puni doprinos inkluziji RE populacije i što boljem i ravnopravnijem položaju manjebrojnih naroda u našoj drzavi.
Prosvjetni radnik se nekad smatrao jednim od najvećih autoriteta jer je svojim ponašanjem, dostojanstvom, ophođenjem, oblačenjem to i bio. Svaki prosvjetni radnik, htjeli mi to da priznamo ili ne, javna je ličnost koja je i van učionice i van škole treba da doprinosi široj društvenoj zajednici i da utiče na nju to često nije lako ali sam u jedno siguran da Safet Kalač predstavlja onog istinski iskrenog prosvjetara koji sa puno pažnje odolijeva ovim vremenima i širi pozitivnu energiju među mladima. Safet Kalač je jedna posebna ličnost, altruista, perfekcionista do srži, koji se nesebično daje i vječiti borac za ideale, pravdu i ravnopravnost u društvu koje je često sklono stigmatizaciji i osudama, nije lako biti vrstan pedagog, dobar predavač, posvećen, iskren i topao prijatelj, kao čovjek je i van svog poziva uvjek spreman da pomogne svakome, da pravilno usmjeri svoje đake i kolege i da svakom pruži nesebičnu podršku kad god to zatreba.
Od Safeta Kalača kao profesora ste mogli često čuti ali i naučiti da se autoritet prema učenicima i kolegama gradi znanjem i dobrim vaspitanjem, doslijednošću, osmjehom i ogromnom energijom da takva misija uspije bez obzira na vremena okolnosti ili političke prilike. Produbljivanje kritičkog mišljenja, iskorišćavanje intelektualnih potencijala, sticanje novih vještina, unaprjeđenje kvaliteta života su samo neke od smjernica kojima dobri prosvjetni radnici poput Kalača mogu postići kod mlađih generacija đaka. Sam tekst o uvaženom profesoru Safetu Kalaču završiću mudrim razmišljanjima Plutarha koji je najpoznatiji po djelu Uporedni životopisi, đe daje niz biografija slavnih Grka i Rimljana. Nije ga zanimalo pisanje istorije nego uticaj karaktera na život ljudi. Izvršio je ogroman uticaj na svjetsku književnost. Istraživajući živote značajnih ljudi došao je do zaključka da: „Um nije sud koji treba da se ispuni nego vatra koja treba da se rasplamsa.“
