„Ovaj roman je izveden iz bola i sjećanja upravo na ovaj dan kada je u beogradskom Institutu za majku i dijete preminuo moj jedanaestogodišnji brat, nakon dvije i po godine borbe sa opakom bolešću. Ovaj roman je otvaranje žive rane i suočavanje sa bolom i svim onim što mi drobi dušu. Ali, na ovaj način sam željela da otrgnem od zaborava svaki trenutak proveden sa Emirom, svaku zajedničku radost i tugu i sve što nas je snažno vezivalo“, kazala je Ramovićeva.
Govoreći o romanu, profesorica maternjeg jezika, Jasmina Srdanović je istakla da se ova priča može razumjeti kroz psihoanalitičke teorije da bol može biti motiv za kreativno stvaranje i potiskivanje traume.
„Ova priča je povezana sa podsviješću i njena vrijednost leži u iskazanim emocijama. To su one traume koje mijenjaju čovjekov pogled na život i svijet. Psihoanalitičari smatraju da kod ovih osoba, stvaranje umjetničikog djela predstavlja odgovor na traumu iz koje proizilaze kreativne transformacije kada je stvaralac kadar da stvori novo djelo iz svog traumatskog iskustva. Ova nevelika priča kazivana u narativnoj formi prvog lica, dirljivo je sjećanje autorke na težak životni gubitak. U ovoj priči se jasno uočava retrospektivno pripovijedanje koje objedinjuju priču o teškoj bolesti junaka i snažnim osjećanjima naratora i njegove porodice, koje preživljavaju“, kazala je Srdanović.
Književnica, Mirsada Bibić Šabotić je podsjetila da moderno doba donosi novi način pisanja kada se žanrovske vrste pretapaju stvarajući nova, hibridna književna djela.
„Ovo štivo je progovorilo novim stilom, kombinujući fikciju i fakte, lirsko i epsko, autonomno i intertekstualno, praveći kolorit moderne lirske romansirane autobiografije. Autorica se uhvatila u koštac sa temom koja je naizgled prototip, ali kada se dublje udje u priču, čitalac će shvatiti da njena ispovjedna nota ide u drugom pravcu, jer je svakom rečenicom iskazala svoju želju da dijeli bol i iskustvo. Ovo djelo liči na sagu istkanu iz ženskog pisma, protkanog vapajima sestre, koja se našla u turobnoj svakidašnjici bola patnje i nemoći“, kazala je Bibić Šabotić.
Recezent, Ismet Mujević je kazao da autorica čitaoca uvodi u svijet emocija koje nije lako nadvladati.
„Iako je ovo autobiografski roman sa snažnom lirskom potkom, za svaku su pohvalu intencije autorke da se uhvati u koštac sa zahtjevima ovog djela. Amina u svemu ima svoj stav pa se tako suprotstavlja i određenim stereotipima i tradicionalnim shvatanjima o ženi. Roman je ispisan rukopisom iskrene ljubavi, bola, duboke čestitosti i altruizma, ali i žigoše vrijeme u kojem su, nažalost, usahla načela čovjekoljublja i pravih ljudskih vrijednosti“, rekao je Mujević.
