Reagovanje Sare Popović na tekst objavljen na portalu Vijesti Bacanje para uz uništenje prirode
Reagovanje Sare Popović prenosimo u cjelosti.
Podstaknu nas, prirodnjak Radosav Nikčević, predsjednik NVO “Zeleni” i ogorčeni inženjer šumarstva, da obratimo pažnju na njega, nakon teksta Dragane Šćepanović u Vijestima.
Uložićemo trud da napravimo pojmovnu distikciju u samom naslovu članka. Tako ćemo lakše razmujeti šta je pjesnik (Nikčević) zapravo htio reći. Podijela je sledeća: “Bacanje para” i “Uništenje prirode”.
“Uništenje prirode”
Opsjednutost Nikčevića da širi dezinformacije I “prospipa” neistine u pisanoj formi, postade jasna, nakon teksta u Vijestima. Radosav Nikčević je pokazao veliko neznanje kada je u pitanju projekat na kolašinskoj strani Bjelasice.
Nikčević, kao član NVO-a, gubi bitku u naporima da bude priznat kao vjerodostojni naučnik – to je jedna od glavnih mana nevladinih organizacija, jer u pravnom smislu nemaju nikakvu težinu. Nikčević je pokušao da uveliča važnost svog rada i mišljenja, preko navedenog članka. Ali, ne kroz prkatičan I naučan pristup, već vodeći se principom: “Hajde da umiješam svoje prste u nešto sa čim nema veze i da na taj način dobijem priznanje u javnosti. “
Posao Nikčevića kao predstavnika NVO “Zeleni” podrazumijeva da se bavi očuvanjem prirode. Pa, zašto rekosmo da nema veze sa projektom na kolašinskoj strani Bjelasice? Preko sajta NVO “Zeleni”, čiji je on predsjednik, imamo pristup javnoj pretrazi tema za koje se pomenuto udruženje interesuje… Pod pretragom “Bjelasica”, “kolašinska strana Bjelasice”, “Kolašin”, nema apsolutno nijednog rezultata.
Jedno je sigurno, Radosav Nikčević je iskazao svoje mišljenje, ali njegova priča nije imala za cilj zaštitu okoline u Kolašinu. Nego, se zapravo radi o izražavanju ličnih frustracija. Tačnije, prije 17. godina njegov plan za turistički razvoj na Bjelasici nije usvojen od strane Ministarstva turizma. Upravo je to razlog ovog “napada” na ski centre na Bjelasici, koji je prozišao iz Nikčevićevog profesionalnog poraza. Umjesto nepristrasnosti I profesionalizma, pokazao je agresiju prema razvoju turizma na sjeveru Crne Gore.
Izvučeni citati Nikčevića iz teksta novinarke Dragane Šćepanović:
“Ono što se radi na kolašinskom dijelu Bjelasice je vrhunac neznanja , zle namjere, degradacije prostora, bacanja novca…”
Da istaknemo šta je ođe jedini vrhunac neznanja – kada gospodin Nikčević izjavi da je Kolašin trebao da bude takav skijaški grad, da se do samog mjesta vraća skijaškom stazom. Da li je Nikčević svjestan koliko je to nebulozna ideja i da nas uopšte ne čudi da država nije uzela u obzir njegov projekt?… Vraćanje skijaškom stazom do samog Kolašina je nemoguće realizovati, jer je teren ravan i snijega ima vrlo malo. A o neiplativosti pravljenja vještačkog snijega za toliku kilometražu, ni ne vrijedi govoriti.
“…staze po južnim padinama, po potocima, po šumama, bez stručnog proračuna kapaciteta…”
Nikčević ođe govori o stazi na južnoj padini Bjelasice, đe nadmorska visina varira oko 1600m. Pretpostavljamo, da se vodio logikom “južna strana”, pa ima više sunca… Međutim, to je planinska oblast i takva nadmorska visina je veoma pogodna za sniježne padavine. Protivno mišljenju Nikčevića, stručni proračuni su odrađeni i zato je napravljena staza na južnoj padini. Očekivanje pravih stručnjaka jeste da će snijega biti i da je sama padina idealna za skijaše, a da sunčana strana može samo dodatno da utiče na ugođaj skijaša.
“Bacanje para”
“Očekivala se uspješna estetska, ekološka i ekonomska valorizacija postojeće prirodne i stvorene osnove, po ugledu na aplski dio Evrope, na primjer. “ (Monitor 2018, Nikčević)
Način na koji čovjek govori, jeste izvran odraz onoga u šta istinski vjeruje. Za Radosava Nikčevića estetitka je na prvom mjestu, potom ekologija, a na samom kraju ekonomsko vrednovanje nekog projekta. Kada bi se bavili pogađanjem, rekli bi da projekti gospodina Nikčevića nisu uzeti u obzir upravo zbog takvog pristupa ekonomskoj isplativosti. Za njega je ekonomski koncept “poslednja rupa na svirali”.
Nego da se vratimo na Nikčevićev atak na razvojnog projekt kolašinske strane Bjelasice. Bujica zlonamjernih pridjeva kao “nestručno, neplanski, degradirajuće” bivaju lako pobijeni stvarnošću. A stvarnost je takva da ski centri 1450 I 1600, baš takvi kavi jesu, ostvaruju velike prihode, imaju ogromnu posjećenost, zadovoljne goste, radnike čije se plate isplaćuju na vrijeme, otplaćene poreske obaveze prema državi. Gospodin Nikčević, izgleda ni ne misli da su oni nestručno isplanirani staz I žičare, već mu se samo estetski ne dopadaju.
“Može li se eko čistota ostvariti u siromaštvu? Ne može! Ali može u bogatstvu, koje je moguće, a do tog cilja samo ubrzanim razvojem!” (Monitor 2018, Nikčević)
Saglasni smo u potpunosti da u siromaštvu, jedino imamo obilje ništavila. I kako onda upotrijebiste naziv gospodine Nikčeviću “bacanje para”? Treba se postidjeti takve karakterizacije za ovaj projekat. Sabotiranje snaga I razvoja planinskog turizma u Kolašinu kroz apelovanje da se “hitno” obustave započete investicije, širenje kapaciteta, kao I dalji rast kvaliteta turističke ponude na kolašinskoj strani Bjelasice… Jer kako god ovu “jednačinu” da postavimo, sve dok želimo razvoj turizma na sjeveru, ne možemo sačuvati ni šume ni potoke u potpunosti. Samo je pitanje koje će se šume posjeći, one koje gospodin Nikčević odredi ili neke druge? Pa se zapitasmo, zašto Nikčević ovako govori? Radi estetike ili povrijeđenog ega – što se njegovom oku ne čini dovoljno lijepim ili što nije po njegovom…
Objektivno posmatrano nalazimo se u vremenu ekonomske oskudice I nema mjesta za ljude kao što je gospodin Nikčević, što se kriju iza ekoloških pitanja, prave se pametni, a hoće da ostave ovaj crnogorski narod bez hleba na stolu.
Osvrt na novinarku iz Vijesti Draganu Šćepanović
“Ako se pitate zašto svijet tone u sve niže I niže krugove pakla?…” (Ajn Rend) Dio odgovora je svakako vezan za djelanje novinarke Šćepanović, koja prihvati da bude autor ovakvo sramnog članka – koji svojom porukom prije svega povređuje blagostanje Kolašinaca, a zatim i ranjava cjelokupnu crnogorsku privredu. Šćepanovićka zaslužuje moralnu osudu, jer još je čudnije što spomenuta novinarka je I sama kolašinskog prijekla. Zapravo smo baš zbunjeni! Naišli smo na članak iz 2013 godine, đe je gospođa Šćepanović bila intervjuisana. Naslov tekst glasi: “ Žena je ženi vuk”. Gospođa Šćepanović, izgleda nije spoznala, da je svako svakome vuk. Jedina razlika, jeste u kojim situacijama “pokazujemo zube”. Opravdano je imenovati novinarku Šćepanović, čiji je profesionalni sud bio da stane iza gospodina Nikčevića koji propagira zastoj razvoja turizma u Kolašinu. Autorka teksta Šćepanović je pokazala ogromno neprijateljstvo prema svojim sugrađanima iz Kolašina. Ovo zaista jeste doba moralne krize u Crnoj Gori, kada novinari čija je struka da osvijeste javnost i ponude činjenice, odluče da podrže ličnu agresiju i frustraciju određenog pojedinca. Izgleda da smo došli do ćorsokaka što se tiče moralnih kodeksa. I na samom kraju, valja naglasiti – da najbolje prilike koje se pruže čovjeku i drustvu u cjelini budu odbačene zbog isfrustriranih pojedinaca – pa bio to gospodin Nikčević ili gospođa Šćepanović ili neko potpuno treći.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno stavove portala OSVRT.
