Piše: Filip Došljak
Prvo bošnjačko glasilo u Luksemburgu, „ Revija Bihor“ , čiji je izdavač Zavičajni klub- „Bihor“ , uz redakciju koju čine: Faiz Softić, Željko Madžgalj, Sait S. Šabotić, Esko Muratović, Ferid Muratović, Esko Halilović, Raif Adrović, Hamdija Rastoder, Remzija Hajderpašić, Ruždija Kočan, Muhamed Šabotić, Sead Agović, Sadat Ramdedović, Dino Burdžović, Ahanase Popov (prevodilac za francuski jezik) , i u 35. broju okuplja promotere, čuvare, poštovaoce i istraživače vjekovnog, duhovnog i kulturnog lokaliteta smještenog iznad Lješnice i Lima – Bihora.
Svjedoci su ljudi, vjekovi, djela, ali i arhive da je bihorska regija svojim postojanjem imala veliku ulugu u kulturnom životu našeg prostora ali i čitave Zapadne Evrope, poklanjajući svestrane, živopisne, obrazovane ličnosti koje su svojim djelima stvarale i proslavile beskonačni prostor Bihora. O takvim pojedincima, grupama, aktuelnostima ali i sjećanjima u ovom broju pišu: Faiz Softić, Esad Rahić, Dragan Bursać, Jasmin Agić, Adem Ado Softić, Munir Ramdedović, Ruždija Kočan, Esmir Esko Rastoder, Dino Račić, Džemal Dacić, Violeta Jašović, Esko Muratović, Gordana Ganić, Burhan Čelebić, Dino Burdžović i Edina Kočan.
Kao što je to i tradicija, kada je u pitanju „Revija Bihor“ , sadržaj je jako bogat raznovrsnim temama koji će svoje čitaoce upoznati sa istorijskim događajima, kao što su stvaranje grada Berane, izgradnju kasarne „Kršle“, sa bihorskim vizionarom Hasanom Ramdedovićem (prvim poslijeratnim predsjednikom opštine Petnjica), sa sedmostrukim udarnikom sa jugoslovenskih radnih akcija Haćimom Durakovićem (poznat kao „crnogorski Alija Sirotanović“), sa savjetima jednog od najboljih psihologa svijeta Dr. Mihaila Litvaka (koji kaže: „Bolje je komunicirati sa dobrom knjigom, nego sa praznim čovjeko“), sa poezijom Đorđa Šćepovića, Faiza Softića, Safeta Sijarića, Sefadina Koraća, Mensure Adrović-Rastoder, Rifata Stankovića, Ferida Muratovića Miljovog, Iva Kobaša, Mustafe Balje i Envera Muratovića.
Čitanjem ovog broja nailazimo na tekstove stalnih dopisnika iz Švajcarske koji najavljuju i skoro otvaranje bihorskog zavičajnog udruženja u Švajcarskoj, a predlog za formiranje udruženja potiče od članova „Odbora za podršku Bihoru“.
Zapažen je tekst autora Dragana Bursaća koji nam predstavlja skandalozan čin davanja predloga da neka ulica u Beranama ponese ime jednog presuđenog ratnog zločinca, osobe odgovorne za progone ljudi, za monstruozne radnje koje su dovele do broja žrtava- 8372. Naziv teksta je „Savjet iz ulice Ratka Mladića br. 8372“ i u njemu Bursać zapisuje: „Ako nekome do sada nije jasno šta su i kakve su nove vlasti u Crnoj Gori, koje predlažu, sugerišu, ispipavaju teren za vazdizanje ratnih zločinaca, slabo kad će mu biti jasno…“A broj 8372, znate zašto: „Jer nema u Beranama kuća koliko ima u Potočarima nišana ubijenih ljudi, za čije je postojanje odgovoran direktno Ratko Mladić, onaj čije sramno ime sramni Savjet predloži!“
U okviru teksta Saše Radunovića, preuzetog sa elektronskog portala „eSpona“, koji se bavi istom problematikom kao i tekst Dragana Bursaća, možemo pročitati i bolje razumjeti ulogu Savjeta za davanje predloga naselja, ulica i trgova.
„Savjet za davanje predloga naziva naselja,ulica i trgova“- zapisuje Radunović i nastavlja- „broji sedam članova: Goran Kiković, Petar Labudović, Bogdan Fatić, Fahrudin Hadrović, Draško Došljak, Miloš Raković i Zoran Milović. Saznanja „eSpone“ potvrdio je Goran Kiković- predsjednik Savjeta, koji je saopštio da se radi, kako je kazao, o savjetodavnom tijelu koje nema pravo odlučivanja, već mišljenje o predlozima prosljeđuje nadležnom Sekretarijatu, a da konačnu riječ o dodjeli imena uluca ili njihovom preimenovanju donosi nadležno Ministarstvo“.
Svoj komentar na ove predloge dao je i Faiz Softić, koji sve to vidi kao narušavanje multinacionalnog i multietničkog sklada baštinjenog u svakodnevnom zajedničkom životu na našim prostorima.
„Još jednom se, jasnije nego ikada, pokazalo da u Crnoj Gori, pogotovo Beranama, žive dobri i loši momci. Članovi Savjeta iz DPS-a Bogdan Fatić, Fahrudin Hadrović i prof. dr Draško Došljak nijesu podržali prijedloge većine da četnici i ratni zločinci dobiju ulice u tom gradu. Bravo! I hvala im! Na kraju, od njih se to i očekivalo. Istina, od ovih drugih, sve da se i svašta moglo očekivati- prizivanje ratnih zločinaca u sredinu moltinacionalnog i multietničkog sastava, kroz koje se prožimaju različite kulture i tradicije- niko normalan nije mogao očekivati. Neka im je na čast! Samo se pitam kako će svojem komšiji čiji su sunarodnici stradali pod komandom ovih zločinaca i onim drugim poštenim ljudima kojima je čast i čovječnost na prvom mjestu, jutros nazvati: Dobro jutro komšija…“
Povodom nedavnog renoviranja benzinske pumpe u Beranama, pronađeni su ostaci 16 ljudskih kostura. Adem Ado Softić u tekstu „ Beranska grobnica za 16 kostura“ piše o dženazi koju je organizovao Odbor islamske zajednice, neodgovornosti nadležnih institucija koje su nemarno zapostavile ovu iskopinu, o „Ramusovskom“ groblju, predstavljajući i „Grobljanske paralele“.
„U prisustvu reisa Rifata efendije Fejzića koji je predvodio dženazu, generalnog sekretara Islamske zajednice Crne Gore Fuada efendije Čekića, članova Mešihata, nekoliko imama iz susjednih opština i manjeg broja građana sahranjeni su posmrtni ostaci dvanaest nepoznatih doraslih osoba i četiri djeteta. Kosti koje su stručnjaci Centra za konzervaciju i arheologiju pronašli sa rukama opruženim pored tijela sahranjene su na Jasikovcu u zajedničkoj grobnici, na 14 malih tabuta jer su ostaci četiri djeteta raspoređeni na dva. Dženaza je završena. Zemni ostaci šesnaest osoba su sahranjeni a ostali koji su čekali svoj red na iskopavanje prepušteni su na milost i nemilost rovokopačima i bageristima, koji su poslije dvomjesečnih radova i jednomjesečne pauze, ponovo krenuli u akciju. Investitor je skinuo sa sebe odgovornost. Brigu o njihovoj daljoj sudbini prepustio je državi, ali država nije našla za shodno da arheolozima i konzervatorima obezbijedi potrebna sredstva za dalja istraživanja.“ Adem Ado Softić svoj tekst zaključuje surovom realnošću: „ Zato nije ni prvi ni posljednji put da umjesto cvijeca za daleka neka pokoljenja, na balkanskom groblju preko noći iznikne nečiji hotel,market ili stambeno poslovna višespratnica.“
Ovogodišnja nagrada na V književnim susretima „Zaim Azemović“ u Rožajama pripala je Saladinu Dinu Burdžoviću za zbirku pjesama „Rifat“. Odjeljak posvećen kulturi u glasilu „Revija Bihor“ sadrži tekst Gordane Ganić koji opisuje detalje i ciljeve ovog kulturnog događaja, takođe nam približava zbirku pjesama „Rifat“ za koju se kao dobitnicu ovogodišnje nagrade opredijelio žiri u sljedećem sastavu: Đorđe Šćepović, Amira Redžić, Safet Hadrović Vrbički, Agim Ljaić i Enver Muratović.
„Direktor CZK Sulejman Beća Kujević čestitao je laureatu za nagradu „Zaim Azemović“ i saopštio odluku nagrađenog da se odriče novčane nagrade u korist troje djece bez roditelja.“ Dalje u tekstu Gordana Ganić piše: „Što se tiče njegove nagrađene knjige „Rifat“ ona je, kako je sam naslovio u uvodu, posvećena, „umjesto pisma davnašnjem rođaku“ Rifatu Burdžoviću Tršu, jednom od najznačajnijihako ne najzačajnijem čovjeku koji se rodio u Bijelom Polju U XX vijeku. Kao autor naglašava, knjiga „Rifat“ je zbirka pjesama, u kojoj je po prvi put na poetski način obrađeno život i djelo Rifata Burdžovića Trša.“
Osim tekstova koji su posvećeni islamskoj kulturi, pričama iz bihorske zbilje, festivalu, poeziji, u koricama ovog glasila svoje mjesto dobili su i „Belgijski majstor“ , „Internacionalni šampion“ u karateu Benjamin Kačar i „mladi delioc pravde“- fudbalski sudija Jasmin Šabotić, koji će po odluci Fudbalskog Saveza Luksemburg sa grbom FIFA braniti njen ugled i u 2021. godini.
Nakon svih pročitanih tekstova u ovom broju, revija „Bihor“ nastavlja da prilaže dokaze koji potvrđuju već poznato – glasilo vrijedno čitalačke pažnje!
