Jedini način da se iz ove situacije izađe je brza reakcija nadležnih institucija: Ministarstva unutrašnjih poslova, policije i Specijalnog državnog tužilaštva koji će utvrditi da li je bilo kršenja zakona, koliko je i kakvih disciplinskih prestupa počinjeno, uz povredu Etičkog kodeksa policijskih službenika. Na bazi toga bi se utvrđivala individualna krivično-pravna ili disciplinska odgovornost i odredio pristup o dostojnosti za obavljanje određenih poslova na rukovodećim mjestima. Ne bude li tako, ostaće teška sjenka sumnje nad akterima optužbi i sektorom bezbjednosti – kaže Marković

Premijer ne samo da nema taj komfor nemiješanja, nego je dužan da se stara o efikasnom i zakonitom djelovanju sektora bezbjednosti. Prepuštanje tog sektora drugima – pa makar dolazili i iz Vlade – može nositi dalekosežne negativne posljedice i udarati u temelje države, što imamo priliku da gledamo svakog dana – kaže u intervjuu Pobjedi bivši crnogorski premijer i bivši direktor ANB-a Duško Marković. Ističe da se bezbjednosni sektor koristi kao sredstvo za ostvarivanje najprizemnijih političkih interesa i, nažalost, ličnih poriva, frustracija i etiketiranja.

Devetočasovna sjednica Odbora za bezbjednost i odbranu otkrila je u potpunosti kakvi ljudi se staraju o sigurnosti građana. Kako Vi, kao nekadašnji dugogodišnji direktor ANB-a, komentarišete tu situaciju? Živimo li u sigurnoj zemlji kad nam ovakvi kadrovi vode sektor bezbjednosti?

MARKOVIĆ: Vjerujem da je svako ko je gledao tu sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu ostao zatečen iskazanim nivoom neprofesionalizma, političke nekulture i odsustva etičkih principa u javnom poslu. Ono što je još teže i sa većim posljedicama je spoznaja da se bezbjednosni sektor koristi kao sredstvo za ostvarivanje najprizemnijih političkih interesa i nažalost ličnih poriva, frustracija i etiketiranja. To nepovratno kompromituje ne samo sektor bezbjednosti, već državu i njen institucionalni potencijal. Ako je tako, a javnost je vjerujem izvukla pravilne zaključke, onda moramo biti zabrinuti stanjem sigurnosti i bezbjednosti u eri rastućih unutrašnjih, regionalnih i širih prijetnji i rizika. Zbog svega ovoga, ali i zbog mnogo drugih razloga koji su oko nas, a još nijesu izašli na vidjelo, naši građani ne mogu nositi osjećaj sigurnosti i građanskog spokoja.

Na čelu Specijalnog policijskog odjeljenja je čovjek, kako je sa dokazima objavila Pobjeda, koji je lažno prijavio imovinu u Budvi, sakrio pozamašne transakcije u kešu i tajio veze sa kontroverznim biznismenom iz kompanije ,,Grupa 219“! Bez obzira na sve ove optužbe, za koje postoje dokazi, Šuković i dalje ima povjerenje glavnog specijalnog tužioca. Što to govori o Novoviću?

MARKOVIĆ: Ovo je pitanje za Vladu u najširem smislu, za direktora policije i glavnog specijalnog tužioca. Na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu smo čuli široku lepezu optužbi: od odavanja tajnih podataka, zloupotrebe mjera nadzora i operativno-tehničkih mjera, veza sa organizovanim kriminalom do kršenja Zakona o sprečavanju korupcije.

Jedini način da se iz ove situacije izađe je brza reakcija nadležnih institucija: Ministarstva unutrašnjih poslova, policije i Specijalnog državnog tužilaštva, koji će utvrditi da li je bilo kršenja zakona, koliko je i kakvih disciplinskih prestupa počinjeno, uz povredu Etičkog kodeksa policijskih službenika. Na bazi toga bi se utvrđivala individualna krivično-pravna ili disciplinska odgovornost i odredio pristup o dostojnosti za obavljanje određenih poslova na rukovodećim mjestima. Ne bude li tako, ostaće teška sjenka sumnje nad akterima optužbi i sektorom bezbjednosti.

Politička odgovornost, uvjeren sam – slijedi na prvim narednim izborima.

Da li je u ovoj katastrofalnoj situaciji ponašanje predstavnika Demokrata u Vladi glavni dokaz da nijesu, kao uostalom i drugi članovi Vlade, dorasli funkcijama koje pokrivaju?

MARKOVIĆ: Demokratska Crna Gora ponaša se veoma utilitaristički i pragmatično u ostvarivanju svojih interesa. To se vidi i u Vladi, ali i na svim mjestima po dubini koja su zauzeli u prethodne tri godine.

Dakle, Demokrate su imale politički interes i definisane ciljeve kada su postale dio ove većine i glasale za izbor Spajića, ali i Mandića. Ne zaboravimo da iz njihovih redova, pored ministra unutrašnjih poslova i ministra odbrane, dolaze i dva najznačajnija potpredsjednika – prvi za bezbjednost, unutrašnju politiku, evropske i vanjske poslove i drugi – za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju. Jasno je da oni i u ovoj situaciji ostaju, prije svega, dosljedni i posvećeni svojim političkim interesima i ciljevima.

Može li premijer, a Vi ste pokrivali i tu poziciju, sebi da priušti luksuz da ga sektor bezbjednosti ne zanima? Ističe da ga zanima samo ekonomija, ali svaki građanin zna da bez bezbjednosti nema ekonomije?

MARKOVIĆ: Uloga predsjednika Vlade je najvažnija, ključna i odlučujuća. Premijer i Vlada su po Ustavu i zakonu odgovorni za sigurnost građana i bezbjednost zemlje. Zbog toga je i propisano da predsjednik Vlade predlaže direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost, a da je Vlada odgovorna za njen rad.

S druge strane, Vlada po Ustavu vodi vanjsku i unutrašnju politiku – gdje je očuvanje bezbjednosti i sigurnosti zemlje prioritetna politika i svakodnevni zadatak. Dakle, premijer ne samo da nema taj komfor nemiješanja, nego je dužan da se stara o efikasnom i zakonitom djelovanju sektora bezbjednosti. Prepuštanje tog sektora drugima – pa makar dolazili i iz Vlade – može nositi dalekosežne negativne posljedice i udarati u temelje države, što imamo priliku da gledamo svakog dana.

Brisel je širom otvorio vrata Mandiću. Kritika predsjednika parlamenta, na koju se svodi strategija DPS-a, ne daje rezultate. Uostalom i DPS mu je dao legitimitet jer sjedi u parlamentu. Što bi, po Vama, bilo produktivno opoziciono djelovanje u ovoj užasno teškoj situaciji za opstanak građanske Crne Gore?

MARKOVIĆ: Predsjednik Skupštine je izabran glasovima 49 poslanika u Skupštini. Brisel komunicira sa legitimno izabranim predstavnicima vlasti. Gospodin Mandić je izbor ovdašnje većine, a ne Brisela. Pitanje je šta ovdje suverenistička i građanska opozicija radi da se stvari promijene. Imam utisak da opozicija ne djeluje na planu osvajanja vlasti i zadobijanja povjerenja na bazi kredibilnih i realnih politika, već joj je ambicija da uđe u postojeću vladu u ovoj ili nekoj drugoj formi. To je pristup koji opoziciju stavlja u podređen položaj, što apsolutno odgovara aktuelnoj vlasti.

Kako možete biti u partnerstvu sa onima koji imaju ovakav odnos prema ustavnim vrijednostima države, biti u vlasti koja je ruinirala zdravstveni i obrazovni sistem, koja je odgovorna za krizu institucija, koja i dalje podstiče iseljavanje, a ne povratak na ognjišta i koja nije uložila nijedan cent u razvoj sjevera? Na kraju – biti u većini sa onima koji su na onakav način predstavili sebe na sjednici Odbora za bezbjednost…

Puno je ustavnih i poslovničkih mogućnosti koje bi opozicija mogla da koristi – od pokretanja inicijativa za izglasavanje nepovjerenja, interpelacija o radu ministara, kontrolnih saslušanja do zakonodavnih inicijativa. Nažalost, toga nema ili skoro da nema.

Umjesto konkretnih i sistemskih političkih akcija – na sceni je inflacija objava, pa i pojedinačnih stavova na društvenim mrežama.

Bez obzira na sve, vjerujem da postoji građanski potencijal koji može pokrenuti oporavak evropske i građanske Crne Gore zasnovane na vrijednostima demokratskog i slobodnog društva.