Piše: Ahmed Avlijani
I moja je majka muslimanka. Has. Iz stare, begovske porodice. Merhametli, pravedna i ponosna hanuma koja svoju i tuđu čast čuva podjednako i koja nikada i nipošto ne čini drugim ljudima ništa nažao.
Naučila je to, kaže, iz svetih muslimanskih knjiga.
Znala je, dok smo ja i braća bili mali, reći da u muslimanskim svetim knjigama piše da čovjek ne može biti musliman ako drugom ne želi ono što želi sebi. I da ne može biti musliman ako ne radi dobro; ako ne odvraća od zla i ako ga ne prezire; ako krade; ako vara; ako je nepravedan prema ljudima; ako je zulumćar; …
I zaista piše sve ovo što je rekla. Ja tražio i našao.
Piše, na primjer: “Niko od vas neće vjerovati (biti istinski vjernik) sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi i sebi.” ili „Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan neka svom komšiji bude dobar.“!
Vidi ti to.
Pričala nam je i da je njoj, njenoj braći i sestrama njen dedo, musliman petovaktaš (petovaktaš, koji se Allahu klanja pet puta na dan) dok su bili djeca, kada su, valjda zbog činjenice da oni kao muslimani ne jedu svinjsko meso, gađali kamenjem Jankovu (Janko je komšija) krmad koja su ušla u njihovu avliju – dobro našarao stražnjicu rekavši im da to što ne jedu svinjsko meso ne znači da treba da mrze svinje jer je i svinje stvorio Bog.
Vidi sad i to.
A kako se tek, onda, ne smije mrzjeti čovjek?
E mene je moja majka, muslimanka, učila da mora tako i nikako drugačije a ja je, trudeći se da budem dobar i poslušan sin, i dan danas slušam.
Učila me i da volim svoje, da sam ponosan na sebe; na svoji vjeru; kulturu i tradiciju ali i da poštujem tuđu.
Jeste, Allaha mi.
A ko je tebe, moj nepoznati budući prijatelju, naučio da psuješ majku muslimansku? Skoro sam siguran da te tvoja majka tome naučila nije.
Znam da to nije ni od tvoje vjere.
Pa zar u Jevanđelju po Mateju ne stoji: „Sve što hoćete da vama čine ljudi, tako činite i vi njima.“?
Stoji.
Eto ti ga sad.
Ispade da je jedna od temeljna vrijednosti Islama i Hrišćanstva ista – čini ljudima dobro, ono što želiš da drugi tebi čine.
Pa otkud onda mržnja, brate?
Zašto majku, i još muslimansku?
Zar majka nije majka? Čovjek – čovjek? Nesoj – nesoj? Hrđa – hrđa?
Otkud ta mržnja kad religija kojoj pripadaš promoviše ljubav, pravdu i mir?
Ja ću ti reći.
Ona dolazi iz religijske ideologije, klerikalizma, nacionalizma i fundamentalizma kojima se religija zloupotrebljava i stavlja u poziciju da služi interesima pojedinaca i grupa.
Ona dolazi iz trovanja kojim je religija zloupotrijebljena za pokoravanje ljudi.
Ona dolazi iz klasične zloupotrebe religije da dijeli a ne spaja.
Fridrih Niče kaže da je“… ideologija koristan način pogrešnog tumačenja vjere“.
Ti si, brate, i svi koji mrze produkt ovakve zloupotrebe religije, plod namjerno i svjesno ukorijenjenih stereotipa, predrasuda, tradicionalizma, nacionalizma, autoritarnog mentaliteta i antiintelektualizma. U ovom stanju drže nas ljudi onižeg ili osrednjeg duhovnog stanja i sitne sreće koji nam ne dozvoljavaju da izađemo iz začaranog kruga zla koje nas svako malo uvodi u nova stradanja. Ti si nesvjesni vojnik te ideologije i kada misliš da se upravo protiv nje boriš.
Naše vjerovanja jesu različita ali „Naš Bog, jedan je Bog“ (Kur’an).
Iznad naših razlika stoje zajedničke vrijednosti koje nas povezuju i koje nam nalažu da se poštujemo, uvažavamo i volimo. Pa ako to ne možemo a ono da se, makar, tolerišemo.
Jer, mržnja i netrpeljivost su nespojivi sa izvornim principima religija a tolerancija je jedina kuća u kojoj možemo živjeti srećno sa različitostima koje su realnost svijeta do sudnjega dana.
Moramo se izdići na taj viši nivo svijesti da bismo bili srećniji.
Ja ću napraviti prvi korak time što kao musliman neću odgovoriti očekivano, mržnjom.
Zato je moj odgovor – i moja je majka muslimanka, i ja sam musliman ali sam i Cetinjanin i volim Cetinje. Volim i tebe, psovaču.
I stajem kao ponosni musliman i Bošnjak uz Cetinje, uz Cetinjane i uz tebe, psovaču, jer smatram da se borite za pravednu stvar, ti na pogrešan i kontraproduktivan način, a pravda je ideal svake vjere, svakog iskrenog čovjeka i svakog pravog muslimana.
A ti, psovaču, nađi način da se izviniš Dritanu i njegovoj majci muslimanki, svim majkama muslimankama i svim majkama.
Jer, veličina čoveka ne leži jedino u tome da nikad moralno ne posrne, nego i u tome da kada posrne smogne novu snagu da se uspravi i ispravi.
Da te vidim, majstore.
