Kubik ogrevnog drveta se u Rožajama prodaje za oko 50 eura, a prosječno domaćinstvo za više od pola godine grejne sezone troši više od 10 kubika, odnosno 15 metara drva. Naknadno treba izdvojiti pet eura po kubiku za rezanje drva, dok isto toliko košta i cijepanje, sve zajedno najmanje 600 eura. S obzirom na to da čak 90 odsto porodica teško sastavlja kraj s krajem, ovo je izuzetan udar na njihov kućni budžet. Najugroženiji su penzioneri, nezaposleni, korisnici socijala, kao i bivši radnici brojnih propalih preduzeća koji se nalaze na evidenciji biroa rada i primaju minimalne naknade. Prema riječima Šabana Nurkovića, predsjednika rožajskog Udruženja penzionera, ta organizacija broji 2.530 članova, od kojih 480 preživljava od penzija od 125 eura, dok 776 penzionera prima između 125 i 173 eura, što je, kako je konstatovao, ispod granice siromaštva.
-Nabavka ogrevnog drveta predstavlja problem za veliki broj penzionera. Mnogi traže našu pomoć i mi je pružamo u granicama mogućnosti – kaže Nurković, uz podsjećanje da prosječna penzija u Rožajama iznosi 203 eura što je za 27,7 manje u odnosu na državni prosjek.
-Naše udruženje svake godine dobija od Vlade dobija 6.150 eura za jednokratne pomoći naših članova. Mi ta sredstva podijelimo na oko 200 penzionera što je kap u moru njihovih potreba za normalno funkcionisanje. Dio sredstava dobijamo od Saveza penzionera, Fonda PIO i dijaspore, ali nismo u mogućnosti da pomognemo pojedincima s više od 50 eura, što je minorno u odnosu na njihove potrebe – kaže Nurković, ističući da je lokalna uprava zatajila, kada je riječ o pružanju pomoći najsiromašnijim penzionerima. Dodaje da Opština ne isplaćuje redovno sredstva iz budžeta već im duguje nekoliko hiljada eura.
Predstavnik bivših radnika nekadašnjeg „Gornjeg Ibra” Sadik Klimenta kaže da preko 95 procenata lokalnog stanovništva živi teško.
-Penzije su minimalne, a zaposlenost minorna. Umjesto da radi na stvaranju uslova za bolji život građana, vlast je izmislila nekakve invalide od sedamdesetak eura koje je dobilo preko 1.500 građana. Vjerovatno na taj način čuvaju socijalni mir. Moja porodica živi od 150 eura penzije koju primam, a da ne zarađujem dodatno s takvim primanjima ne bih mogao ni račune da platim. Drva još nisam nabavio i ne znam kako ću. Čuo sam da su u Podgorici jeftinija nego kod nas. Cijena bukovine je previsoka. Problem je što proizvođači peleta masovno otkupljuju otpad sa gatera. Traktor tog drveta od smrče donedavno je koštao 30 eura, a sada je duplo skuplji – kazao je Klimenta.
Piše: Vera Ratković
