U izdanju Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore objavljena je knjiga »Zapisana Crna Gora 2«, autora dr Miomira Maroša. »Zapisana Crna Gora », knjiga druga, predstavlja nastavak putovanja, razgovora i zapisivanja dr Miomira Maroša, koji je ovu knjigu koncipirao iz tri cjeline: »Mjesta i običaji«, »Ljudi« i »Reportaže doajena«. Nastala kao produkt autorske TV emisije dr Maroša »Zapis«, ova knjiga predstavlja lijep biljeg jednoga vremena u kojem su ljudi, različitih zanimanja, profesija i interesovanja, zborili na svoj način. Svojim reportažama dr Maroš pridodaje zborniku crnogorskih antologijskih reportaža još jedan vrijedan poklon. Obični ljudi su, zahvaljujući dr Miomiru Marošu, postali važni, prepoznatljivi – junaci našeg i dolazećih vremena. Oni crnogorski markantni toponimi još jednom su uzvišeni i Lovćen i Kom i Prokletije i Lukavuca i Piva. Crnogorski melos crnogorskog primorja i crnogorskih brda muzički je vez u reportažama dr Miomira Maroša. Tu su i etnološke riznice i domaće kužine. Sve je istorija i sve je budućnost. Takve su Maroševe reportaže. U njima se prepoznajemo i iz njih učimo. Sa nima Crnu Goru cijenimo i volimo više. To je, čini nam se, i krucijalna uloga Zapisa i Zapisane Crne Gore.
Prvo poglavlje knjige – »Mjesta i običaji« sadrži šesnaest reportaža: Srce Crne Gore – Lovćen i Njeguši, Cuce u kamenom moru, Virpazaru međ’ tri mosta, Servantesov Ulcinj, Uspon na Vasojevićki Kom, Piva sniježna i zelena, valovita i kamenita…, Lukavici u pohode, Gusinje podno Prokletija, Rožaje i njegova blaga, Poetika i arhitektura Nikšića, Džip reli »Montenegro trofej«, Bokeške fešte ,Bokeška kužina,Gusle – crnogorska harfa, Izvorne pjesme i folklor Grblja i Kolašina i Crna Gora – etnološka riznica.
Druga cjelina »Zapisane Crne Gore« smjestila je u svoje krilo jedanaest ispovijesti Maroševih junaka koji utiskuju svoju priču u prostor i vrijeme. Tu su: Milorad Dugo Đurković, legendarni komentator; Rosanda Kovijanić, spikerka dok traje vijeka; Miljan Živković, prvo junak, pa voditelj »Zapisa«; Milijana Dabović, Crnogorka iz Skadra; Maja Perfiljeva, pjesnikinja; Radomir Šoro Vulanović, Crna Gora u kamenu; Ljiljana Đuka Miljić, virdžina iz Dobrilovine; Slavka Adžović, Romkinja farmerka; Milenka Cupara, rusofilka iz Boljanića; Zoro Martinetti, novski špacakomin i Radomir Tatko Raičević, majstor šindre.
»Reportaže doajena« su treća cjelina ove knjige dr Maroša i njih ukupno ima dvanest: Mihailo Miljanić – REPORTAŽA,Vesna Vičević – PREDSKAZANJE BLAŽENE OZANE, Don Branko Sbutega – POMIRBENA DVORANA, Kosta Čakić – CRNOGORKA, Milorad Knežević – PREKO POLJA, PREKO GORA I PLANINA, Radovan Jablan – MAJKA IZ LEGENDE, Pero Radović – BOAN I PORODICA CEROVIĆ, Božidar Milošević – SEDMORO SAMONIKLIH, V. Radusinović, M. Labović – ZBOGOM ČERGO, Radio Titograd USPJEŠNA ŠKOLA NOVINARSTVA – Đuro Laković, Televizija Titograd – PIONIRI TELEVIZIJE, Gabrijel Garsija Markes – NOVINARSTVO – NAJBOLJI POSAO NA SVIJETU.
Reportaže dr Miomira Maroša predstavljaju novinarske medaljone i jezičke poslastice zahvaljujući, prevashodno, autorovom znalačkom odabiru krajeva i ljudi. Kontrasti Crne Gore (krajolika i mještana) vješto su predstavljene u Zapisima zato je ovo kultna emisija i zato Zapisana Crna Gora predstavlja udžbenik sa kojim je lakše »položiti« ispite iz života i mudrosti. Niđe bogatstva cijele Crne Gore nijesu stala kao u Zapisima. Tu im najljepše i pripše. Tu ona traju – duhovna najviše. Pa ako su, kako svjedoče i Maroševevi zapisi, »gusle crnogorska harfa«, a pjevanje uz njih recitovanje uz muziku, onda su ove reportaže poezija u slici i riječi.
Kao što »Bokeška kužina« nudi razne specijalitete i svjedoči o identitetu Boke, čitajući ove zapise »prste da poližeš« sa kakvim merakom je to ispričano i pripremljeno da vas sve to vuče i na »Bokeške fešte« kad je sve veselo, šareno, i cijeli grad živi duhom maškara. Leksika ovih zapisa daje i lingvističku sliku Boke Kotorske. Recepti za život i puni živȏta.
Uspon na Kom Vasojevićki svojim sadržajem poručuje: »da je Njegoš sa Lovćena gledao Kom, Pančić sa Kopaonika, a mi smo tog dana s Koma gledali Bjelasicu i druge obližnje planine, a mogli smo i one druge – dalje, da je bilo vedro«. Ima vremena – razvedriće se. Treba se Komovima stalno vraćati.
Ljudi u Zapisanoj Crnoj Gori svjedoče o profesijama satkanim različitostima, emocijama, željama. Legendarni novinar Milorad Dugo Đurković će poručiti svima: »Ogoljen, suv talenat je ništa! Novinarstvo zahtijeva mnogo odricanja, a danas se rijetko ko želi odreći bilo čega«. Rosanda Kovijanić, spikerka dok traje vijeka, samo potvrđuje da bi »spiker trebalo da bude edukator, potrebno je da ima prihvatljivu, da ne kažem prijatnu boju glasa, koja ne iritira, glas koji miluje… Spiker bi trebalo da bude neko ko će sa tim svojim kvalitetima da se približi gledaocu«. Roksanda je bila i edukator i bliska gledaocu. Njen glas još uvijek umiva radio talase. Ona je škola za spikere! Zapis o Miljanu Živkoviću pokazuje i vrijednosti svih Maroševih zapisa. Ovaj mladić je najprije bio junak Maroševih priča, a sada je autor Zapisa. Ne čudi, jer »Kuči su područje i narod gdje se osobito njeguje naratorska sposobnost, to je Kučima više dio genetike. Tako da imam dobre predispozicije za to, a kasnije sam imao sreću da imam dobro usmjerenje ka savršenom retoričkom iskazu, prije svega, to je bila Škola retorike prof. Radovana Radonjića gdje sam prikupio znanje kako treba koncipirati govor, kako ga treba iznijeti i o čemu treba govoriti, dakle, veoma su bitne teme za govor, nezahvalno je govoriti o temama koje nijesu prijemčive široj populaciji«. U Zapisima je sve pogođeno. Zato oni i traju kao uzorak dobrih razgovora. Oni su, vidno je, izrodili nove zapisivače. Milijana Dabović – Crnogorka iz Skadra priča svoju zanimljivu životnu priču, a sve je to prožeto i slikama crnogorske manjine u Skadru. Povodom odlaska pjesnikinje Maje Perfiljeve – one koja živi u svojim pjesmama, nastao je veličanstven zapis kao izraz lijepog poštovanja dr Miomira Maroša prema autorici „Bokeljske noći“. Redaju se reportaže kao biseri na ogrlici, o: Radomiru Šoru Vulanoviću, Slavki Adžović, Ljiljani Đuki Miljić, Milenki Cupari, Radomiru Tatku Raičeviću, Zoranu Zoru Martinettiju… Reportaža se naslanja na reportažu. Otvaraju se vidici i potvrđuju leksičke slojevitosti širom Crne Gore.
Reportaže doajena, date u ovoj knjizi, su pregledna slika dukata vrijednih tekstova koji ostaju u antologijskim koricama uvjekovljene. S posebnim opravdanim razlozima ih je dr Maroš ovdje uvrstio. Ukupnost ove knjige biće dragocjen udžbenik studentima žurnalistike i književnosti i jezika, ali i odličan podsjetnik novinarima koji žele da se bave ovim žanrom.
Prepišimo Zapisanu Crnu Goru u svoje lične bilježnice i dajmo joj nove sadržaje u njenom trajanju i nezaboravu. Zapisano ostaje upamćeno! Dr Miomir Maroš zna da zapiše Crnu Goru u knjige koje se rado čitaju.
Kada u naslovu knjige imate Crnu Goru, kako to čini dr Maroš, onda je njen sadržaj najljepši duhovni dar koji se usvaja i čuva. Da je vječna! I ova Knjiga!
I Crna Gora! Darodavcu – dr Marošu se ne zahvaljujemo, jer – lijek je ovo!
Prof. Dr Draško Došljak
