“Crnogorci ne drže na vrhu mača svoju nezavisnost,već i na diplomatskom polju”. (Gavro Vuković)
Piše: prof. dr Draško Došljak
U svojim Memoarima, Gavro Vuković zapisuje: „Najgora stvar koja bi se mogla desiti maloj državi je njena jednosmjerna diplpmatija, koja bi bila slijepa za pragmatične ciljeve koja bi bila rukovođena političkim, etničkim i konfensionalnim romantizmom“. Najbolje odgovore na ovu i slične konstatacije možemo naći na stranicama „Luča crnogorske diplomatije“, nove knjige Dejana Vukovića.
Iz biografije Dejana Vukovića, autora ove, i knjige “Londonski zapisa”, izdvajamo da je rođen 1972. godine u Titogradu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Podgorici – Međunarodni smjer. Završio je Diplomatsku akademiju “Gavro Vuković” u prvoj generaciji. Od 1988. do 2004. godine radio je u Generalnom sekretarijatu Vlade Crne Gore, zatim u Ministarstvu vanjskih poslova Crne Gore, zatim diplomata u Ambasadi Crne Gore u Londonu, konzul u Generalnom konzulatu Crne Gore u Frankfurtu. Sada je direktor Direkcije za diplomatske privilegije i imunitete u Ministarstvu vanjskih poslova.
“Luča crnogorske diplomatije” sadrži sljedće eseje: Zlatni vez Petra Prvog, Dostojanstveni let crnogorskog orla, Mirisi suverenosti, Državnički trijumf, Vizionarska misija knjaza Danila, Umno pero knjaza i pjesnika, Plodovi nezavisnosti bujaju, Crna Gora je svjetsko čudo, Drevni duh Sredozemlja, Umjesto džeferdara promišljeni stavovi, Crnogorci nijesu kasnili za svijetom, Na Cetinju diše Evropa, Nepokolebljivi i nepokorni, Okrepljujući sokovi antičke vještine, Ugled počasnih konzula, Elegantna aroma diplomatije, Diplomatskom umješnošću do ekonomske saradnje, Gordost i mudrost, Brat je mio koje vjere bio, Prestiž u svijetu umjetnosti, Draž ceremonijala, Šarm evropejstva, Časno predstavljanje svoje zemlje, Vihor slobodarstva, Čuvaj svoje, u moje ne diraj, Glas crnogorske diplomatije, Mistične magle, Bonton s Orlovog krša, Tajne misije ministra Gavra Vukovića, Nepogrešivi kormilar jedrenjaka crnogorske diplomatije, Uzdizanje diplomatije, Jasan zvuk državnosti, Zore slobode, Čuvanje crnogorske samobitnosti, Beskrajna ljubav prema Crnoj Gori, Patriotske note, Vitezovi diplomatije, Bratstvo po oružju, Pobjeda mira nad agresijom, Plejada sjajnih crnogorskih ambasadora, Zlatne godine i Diplomatski mozaik.
U esejima ove knjige, Dejan Vuković se pokazao, očekivano, kao odličan znalac istorije crnogorske diplomatije, te ove sadržaje nudi svima onima koji žele da upoznaju one najsvetlije periode i ličnosti iz istorije naše diplomatije. Vuković se i u ovoj knjizi potvrđuje kao prefinjeni književni stilista, što, pored ostalih, svjedoče i ove njegove rečenice: “Negostoljubivi krševiti reljef, s ljubavlju i neviđenim patriotskim žarom neustrašivo brane ponosni ratnici, odlazeći u pjesme i legend. Ostavljaju nepokorenu Crnu Goru, žal za hukom mora. Crna Gora, poput jagode pod trnjem, slatko voće, koje svako želi ubrati, i pruža ruke, ali niko ne može prisvojiti taj slatki crveni plod…”. Čitaoci će na stranicama “Luče” naći dosta sličnih primjera, kao što su i oni iz “Londonskih zapisa”, poput opisa Temze: ” Nekada je Temza milovala pašnjake i livade, obavijala se oko brežuljaka, netaknutih obala i polja. Danas grli najljepše vile, luksuzna zdanja, futurističke višespratnice. Vješto krije svoje tajne i mistični podvodni tunel, dok njeno ušće štiti brana u obliku školjki. Prilagođava se novim, modernim vremenima. Ipak je svoja. Temza je neprikosnovena u Londonu, dominira njegovim bilom. Srž, oko koje se rađao, rastao i dotjerivao ovaj velegrad, gospodin među gradovima”.
Eseji “Luče” potvrđuju riječi austrougarskog diplomate Szilloszya da je diplomatija vještina voditi sa umješnošću poslove u inostranstvu i predstavljati interes svoje zemlje. U stvari, to je vise vještina no nauka, to je posao stvaranja i izvještavanja. Ali, potvrđuje i stavove britanskog diplomate Harolda Nikolsona da savršeni diplomata mora imati sljedeće osobine: “istinoljubivost, preciznost, smirenost, strpljivost, dobra narav, skromnost, lojalnost, inteligencija, znanje, analitičnost, razboritost, gostoljubivost, šarm, marljivost, hrabrost, taktičnost”. Sve ovo se može provjeriti kroz ličnosti iz crnogorske diplomatije, o kojima Vuković piše: Stanka Radonjića, Gavra Vukovića, Mitra Bakića, Anta Gvozdenovića, Danila Lekića, Stane Tomašević, Vladimira Popovića, Veljka Mićunovića, Miša Popovića, Vladimira Rolovića, Peka Dapčevića, Obrada Cicmila, Jova Kape, Miljana Komatine, …
Značajne stranice “Luče”, Dejan Vuković je posvetio crnogorskoj diplomatiji u vrijeme knjaza / kralja Nikole. O značaju i kvalitetu diplomatije toga doba najbolje svjedoči ambasador prof dr Budimir Lazović, koji veli: „Najsvjetlija institucija Crne Gore u doba knjaza i kralja Nikole bila je njena diplomatija, ponajviše zbog toga što su njeni nosioci bile za diplomatiju dorasle i sposobne ličnosti. To je bilo takođe zbog toga što je u diplomatiji bilo znatno manje nego u ostalim državnim službama nepotizma i improvizacija. Da nije tako bilo ne bi se moglo desiti da vojvoda Gavro Vuković bude više od 15 godina na čelu ministarstva inostranih djela ili da Mitar Bakić, takođe lićnost iz ovog kraja, bude u vrhu crnogorske diplomatije. Uočljivo je bilo da su u diplomatiji visoke i odgovorne dužnosti zauzimali ljudi koji su za to bili i sposobni. To je činjeno zbog toga što zasigurno i tada i uvijek nigdje kao u diplomatiji greške, promašaji i posljedice zbog nečinjenja potrebnog ne nanose tako pogubne i višestruke štete u političkom, moralnom i prestižnom smislu. Takav odnos kralja Nikole prema diplomatiji u pogledu izbora diplomata po mjerilu sposobnosti, a ne pripadnosti vladarskoj kući ili bliskim njoj, potvrđuje da je Gospodar bio duboko svjestan značaja i uloge diplomatije i da je takvim stavom jačao ugled države i sopstveni ugled i prestiž u svijetu“.
Nakon ove sjajne ocjene ambasadora Lazovića, moramo, danas, apostrofirati i riječi ministra Gavra Vukovića zapisanih u njegovim Memoarima: „Državnici crnogorski ne smiju ležati na starim lovorikama neaktivni, kao predstavnici male države, pošto su suhe, lovorike iz prošlosti mogu zažditi i ispržiti vajnom državniku oči žive, a državu ostaviti u onakvom stanju u kakvom je”. Opomena blagovremeno iskazana i zapisana! Kao i ova: „Da se ne smije postati rob jednom zasnovanih odnosa među državama i da se oni moraju cijeniti, održavati, mjeriti, preispitivati ili mijenjati prema stvarnim okolnostima, a ne prema iluzijama bilo koje vrste“.
Svaka stranica Vukovićeve „Luče“ predstavlja dragocjenost vješto i znalački odabranih tema vezanih za istoriju crnogorske diplomatije. Vuković je sve ove teme akribično, stručno i lucidno apsolvirao i time ukazao da su ovo, do sada, nedovoljno istražene teme koje je, ujedno, otvorio i za sagledavanja iz drugih uglova. Vuković kao diplomata iz loze vojvode Gavra potvrđuje da crnogorska diplomatija ima izvanredne uspjehe. Mnogi od primjera koje autor ističe jesu obrasci uspjeha, mudrosti i znanja onih koji su stvarali i ispisivali crnogorsku diplomatiju i na koje se nasljednici moraju ugledati, odnosno učiti od njih.
U jednom od mnogobrojnih pisama koje je pisao Petar I Petrović navodim izvode koje Vuković u „Luči“, s razlogom, citira. To je pismo Petra I ruskom imperatoru, iz 1817. godine: „Krv je naroda crnogorskog tako čista, kao što mu je i duša vedra. I tuđi je ljekar za njega i od njegovog živovanja dalek… Crna Gora ima puno pravo nadati se bezbjednosti svoje nezavisimosti u odnošenju nasprama inostranije država, koje sastavljaju današnju evropejsku sistemu“. Riječi iskazane i napisane prije više od dva vijeka. Državnik i diplomata!
Knjiga „Luča crnogorske diplomatije“ Dejana Vukovića zbog svog sadržaja, aktuelnosti tema, jezika i stila kojim je pisana i načina analize predstavlja značajan doprinos dosadašnjoj literaturi o istoriji crnogorske diplomatije. Diplomata Dejan Vuković se i prvom i ovom knjigom pridružio onim našim diplomatama iz različitih epoha (Gavro Vuković, Veljko Vlahović, Veljko Mićunović, Jovo Kapa, Obrad Cicmil, Miljan Komatina, Branko Lukovac, …) koji su ostavili knjige kao svjedoke diplomatskih misija.
Knjiga diplomate Dejana Vukovića je potvrda da crnogorska diplomatija ima čime da se zori! I autorom i sadržajem Knjige!
