Ramazanski bajram, jedan od najvećih vjerskih muslimanskih praznika, širom svijeta, dočekuje se danas.
Većina muslimanki i muslimana dočekat će ga i provesti u porodičnom okruženju.
U tradiciji Bošnjaka ovaj praznik zauzima posebno mjesto. Od jutarnjih sati muški članovi porodica odlaze na sabah-namaz, a nakon toga klanjaju bajram-namaz, dolaze kući, čestitaju i obavljaju bajramske dužnosti.
Kad se ide na bajram-namaz običaj je da se u džamiju ode jednim a vrati drugim putem. U toku klanjanja bajram-namaza u džamiji se uče tekbiri.
Na dan oba Bajrama preporučene su izvjesne stvari, a koje doprinose obilježavanju posebnosti ovih dana kao praznika. Lijepo je: prije odlaska na bajram-namaz okupati se; jesti prije Ramazanskog bajram-namaza (neparan broj hurmi, ili nešto drugo ako hurmi nemamo), a na Kurban-bajram jesti tek poslije namaza (i lijepo je da to bude kurbansko meso), učiti tekbire na putu do džamije i u njoj, čestitanje, oblačenje najljepše odjeće, mirisanje i ukrašavanje…
Nekada je za Bajram bila rasprostranjena i praksa da se sašije novo odijelo na koje se mjesecima nestrpljivo čekalo.
Najčešći bajramski ručak počinje supom ili čorbom, nakon čega slijedi varivo, poput čimbura, sarme, dolmi, bosanskog lonca… Slijedi pečeno meso s povrćem, pa pita… Slatkiši su vrlo bitan element bajramske trpeze, a najčešće su to baklava, ružice, tufahije i halva.
Ovaj praznik predstavlja i posebnu radost za djecu. Bajram banka ili bajramluk je nešto što se čeka i čemu se raduje. Običaj je da djeca obilaze stariju rodbinu i komšije i da budu darivani novcem, čokoladom ili bombonama. Nekada su bile popularne „šećerke“ (vrsta kruške). Djeca su nekada roditeljima Bajram čestitali ljubljenjem u desnu ruku, a roditelji uzvraćaju djeci ljubljenjem u čelo i darivanjem uz hajr-dovu.
Prvi dan Bajrama se provodi u krugu porodice koja se okuplja kod najstarijih članova, drugi dan se obilaze mezarja. Drugi dan Bajrama je ujedno i Dan šehida, dok je treći dan predviđen za druženje s prijateljima i poznanicima.
Takođe u nekim krajevima nekad je postojao i tzv. ženski bajram. On bi nastupio nakon što su završena bajramska slavlja tj. prva tri dana Bajrama kao nezvanični četvrti dan. Tad su žene koje su tri dana Bajrama dočekivale goste pronalazile vrijeme za sebe.
Bajram je takođe i dan kad se miri i prašta. Dan u kojem se zaborave svađe.
