Udarna vijest u crnogorskim medijima posljednjih nekoliko dana je tragična smrt petnaestomjesečnog dječaka iz Podgorice, koji je preminuo od posljedica brutalnog prebijanja. Za ubistvo dječaka osumnjičen je njegov očuh Nermin Šišić, a majka dječaka Jelena Jovović je osumnjičena zbog zanemarivanja porodičnih obaveza. Istraga je utvrdila da je dječaka Šišić zlostavljao duži vremenski period, te da je sve to posmatrala majka djeteta.
Ovaj tragičan slučaj izaziva još veću emociju jer malo kome može biti jasno da majka mjesecima posmatra zlostavljanje sopstvenog djeteta i da ne reaguje, da ga ne štiti, zlostavljača ne prijavljuje nadležnim službama, ne traži pomoć… Nakon svega nameće se pitanje na koliku kaznu može biti osuđena osoba zbog zanemarivanja djeteta.
U Crnoj Gori kazna zatvora zbog kršenja bračnih obaveza, zanemarivanja djece iznosi od šest mjeseci do osam godina, a u našem pravosuđu nema puno slučajeva ovih krivičnih djela koji su procesuirani.
Advokat Zdravko Begović objašnjava za CdM da je kazna od šest mjeseci do tri godine propisana kad jedan član porodice krši obaveze propisane zakonom u odnosu na člana porodice koji nije sposoban da se stara sam o sebi.
“Navedena kazna je i u slučaju kada takvim svojim ponašanjem do vrlo teškog položaja dovede tu osobu. A u slučaju kršenja ovih obaveza, kada je ishod svega toga smrtni slučaj, kazna je od jedne do osam godina zatvora”, dodaje Begović.
Ljudi se često sažale na majke…
Kako je Begović kazao, u praksi u našem pravosuđu nema puno slučajeva ovih krivičnih djela koji su procesuirani.
On smatra da je to zbog toga što se negdje žmuri na jedno oko sve dok se ne desi ekstremni slučaj, dok javnost ne ukaže na suštinu problema.
“Tako da nema negdje ni sudske prakse stvorene povodom tih predmeta. Ljudi su slabi kada je majka u pitanju. Objektivno, i vrlo rijetko se desi da majka zapusti svoje dijete”, ocijenio je on.
Ako je roditelj duševno obolio nema krivične odgovornosti
Begović ističe da ako je majka ili odgovorna osoba duševno oboljela ili je neuračunljiva, onda to isključuje krivičnu odgovornost.
Onda se ta osoba upućuje u odgovarajuću ustanovu na liječenje i odredi se odgovarajuća mjera bezbjednosti.
Begović naglašava da Služba za socijalni rad u tom slučaju mora da djeluje, kako bi se odredilo ili preuzelo starateljstvo nad djetetom.
“U interesu djeteta je da ga preuzme neka služba ili hraniteljska porodica. I svijest građana je vrlo malo razvijena u tom smislu. Nema podrške, treba praviti kampanje kako bi se u društvu probudio osjećaj da makar upozore Centar za socijalni rad ili službe bezbjednoisti”, zaključio je on.
Željka Bojanić
