Međunarodni praznik rada, 1. maj, obilježava se danas u Crnoj Gori i u svijetu, u znak sjećanja na oko 40.000 radnika iz Čikaga koji su, tražeći bolje uslove života, stupili u štrajk 1886. godine.
U Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) tada je organizovano oko pet hiljada štrajkova nezadovoljnih radnika koji su zahtijevali obezbjeđivanje dnevnog radnog vremena od osam sati, odmora i kulturnog uzdizanja.
U Čikagu su 3. i 4. maja izbili sukobi između radnika i policije, bilo je poginulih, a vođe štrajka osuđene su na smrt.
Predstavnici radnika iz cijelog svijeta tri godine kasnije, u Parizu na Drugom kongresu Internacionale, odlučili su da svake godine slave Prvi maj kao međunarodni praznik radničke borbe i solidarnosti.
Od tada radnici svakog 1. maja organizuju priredbe, zborove i demonstracije, izlaze na ulice tražeći bolje uslove života i rada.
Prvi maj je kao i u većini zemalja svijeta, državni praznik i u Crnoj Gori.
I ove godine dočekan je u sjenci pandemije koronavirusa i pitanja koliko će ona uticati na položaj zaposlenih i njihova prava.
Pandemija koja traje više od godinu dana, osim na zdravlje, najveće posljedice ostavila je na tržište rada.
U proglasu povodom 1. maja, Unija slobodnih sindikata Crne Gore podsjeća na važnost svakog radnika ponaosob i njihovih ličnih i profesionalnih doprinosa da naši životi budu nezamislivi bez svih njih: ljekara, medicinskih radnika, komunalnih radnika, policajaca, građevinara, trgovaca, novinara i medijskih radnika, apotekara i svih drugih koji, kako u redovnim, tako posebno u kriznim situacijama kakva je trenutna, postojano stoje na prvoj liniji odbrane, ulažući nadljudske napore i čineći naše živote podnošljivijim i lakšim.
– Danas, ali i godinama unazad, ova borba se i dalje vodi, samo su akteri umjesto robovlasnika – neoliberalisti, a umjesto radnika spremnih da podnesu žrtvu – preplašeni i osiromašeni radnici dovedeni u situaciju da trpe i ćute zarad očuvanja kakvog-takvog radnog mjesta – kažu u USSCG.
Podsjećaju i na to da su upravo sindikati, odnosno radnici, prinoseći sopstvenu žrtvu, zaslužni za brojna prava koja danas uživamo.
Na Prvom kongresu Druge internacionale, održanom davne 1889. godine, odlučeno: “Prvi maj je zajednički praznik svih zemalja, na kojima radnička klasa treba da manifestuje jedinstvo svojih zahtjeva i svoju klasnu solidarnost”.
– Ne zaboravimo da se danas u Crnoj Gori suočavamo sa antisindikalnom diskriminacijom i šikaniranjem većine sindikalnih aktivista koji svoj rad obavljaju na valjan i častan način na koje anomalije institucije sistema ostaju nijeme, a ostali radnici obeshrabreni da se sindikalno organizuju i organizovano bore za dostojanstven rad i život – navode u USSCG.
U Uniji slobodnih sindikata podsjećaju da je pravo na sindikalno organizovanje osnovno ljudsko pravo, garantovano Ustavom, zakonom i međunarodnim pravnim aktima.
– Odluku o učlanjenju u sindikat ne donosi poslodavac, donosi je isključivo radnik koji je spreman i svjestan da samo udružen sa svojim kolegama može stati na kraj urušavanju svojih prava iz rada i po osnovu rada, da može zaštiti svoje lično i profesionalno dostojanstvo i izboriti se za zdrave i bezbjedne uslove rada – dodaju u USSCG.
Poručuju radnicima da ne dozvole dalje urušavanje osnovnih ljudskih prava, kakva su pravo na dostojanstven rad, na zdrave uslove rada, na sindikalno organizovanje.
– Oduprimo se, zajedno i solidarno, svijetu kapitala, svjesni da upravo mi stvaramo kapital i da istoga ne bi bilo bez nas i našeg zalaganja. Neka nas ovaj 1. maj opomene da možemo više, snažnije, odlučnije i bolje! Neka ovaj 1. maj bude podsjetnik donosiocima odluka da su dužni da u centar svih politika koje kreiraju pojedinca stave pojedinca-građanina; neka im bude podsjetnik da čuvaju životnu sredinu i domaćinski raspolažu resursima; neka bude podsjetnik da stvaraju ambijent za bolje životne i radne uslove kako bi naši građani ostali u našoj zemlji – kazali su u USSCG.
