Piše: Duško Marković,
predsjednik 41. crnogorske Vlade
Moja tema je biznismen Petros Stathis, i njegove investicije. A prije i iznad toga – njegova društvena odgovornost i odnos prema Crnoj Gori, njenim vrijednostima, njenim građanima i posebno njihovim potrebama u teškom vemenu i opasnostima za koje još ne možemo ustvrditi da su iza nas.
Kad je Crnu Goru pogodila epidemija COVID-19, kad su mnoge države pa i naša bile na koljenima pred naletom smrtonosne zaraze, kad zaštine medicinske opreme nije bilo na inostranom tržištu, gospodin Stathis ne samo da je donirao prvi i najvažniji kontigent medicinske opreme, već je koordinirao i davao logističku podršku i za najveći dio pomoći koje su plaćali drugi donatori.
Podsjetiću – bile su to sedmice i dani kad se i najmoćnije i najbogatije zemlje svijeta nijesu mogle snaći, jer novac nije pomagao da se dođe do zaštitne medicinske opreme.
Riječju – njegov lični doprinos u borbi protiv pandemije ostavio je pečat pojedinačno najvećeg dobrotvora. I to treba reći bez okolišenja.
Prilika je i da se podsjetimo da je Stathis potvrdio svoju reputaciju donatora i prijatelja našeg Sjevera, kad je prije nekoliko godina donirao novac za rekonstrukciju oronulog bjelopoljskog Trga.
O ovome, iz političkih razloga, neće na pošten način da govori aktuelna vlast. Međutim, ne čujem ni glasove koji bi, baš zbog perioda Stathisovog doprinosa, trebali da odjeknu – iz bivše vlasti.
Dolaze svakakva vremena, ljudi, a posebno vlasti. Ali časna djela, i odgovorni postupci, ne mogu i ne smiju biti zaboravljeni. Ja sam im lično, kao nekadašnji premijer, svjedočio kad je u pitanju gospodin Stathis.
Kazaću sada nešto i o investicijama, i o doprinosu Stathisovog prisustva našem ekonomskom razvoju, koji se jasno očitavao u našim bilansima za 2019. godinu, i našoj reputaciji prestižne i jedne od najpopularnijih investicionih i turističkih destinacija Jadrana i Mediterana.
Naš Sveti Stefan je bio amblem poštanskih razglednica, i nesporna razvojna prilika Crne Gore. Ali je upravo Petros Stathis uspio da dovede svjetski AMAN u hotele Sveti Stefan i Kraljičina plaža, i da ovo ostrvo, i Crnu Goru, učini planetarno poznatim u mapama elitnog turizma.
U blizini Svetog Stefana, gledali smo hotel Maestral, oronuli kompleks velikog potencijala. Stathis je Maestral preuzeo od dotadašnjeg vlasnika, i pretvorio ga u jedinstveni hotel sa 5 zvjezdica.
U Miločeru je započeo izgradnju novog hotela vrijednosti 70 miliona eura, a javnosti je poznato kako se vlast, pojedinci i neodgovorne grupe odnose prema toj investiciji.
Na Žabljaku je takođe započeo izgradnju hotelskog kompleksa, jedinstvenog i u okvirima Zapadnog Balkana, sa ambicijom da sačuva kultnu prepoznatljivost i našu emociju prema nekadašnjem hotelu Durmitor.
Radi se o velikoj investiciji koja može oživjeti cijeli durmitorski kraj. Taj projekat prate prepreke za koje je izvjesno da su naša, a ne Stathisova krivica.
Promovisanje stava da mještanima pripada sve pa i resursi koji su nesporno državni, jeste primitivna, a i opasna logika. Zamislite da danas neko odluči da slijedi tu logiku, i da na svojim imanjima, koja je nepovratno i za sitne novce oduzela izgradnja pruge Beograd-Bar, ili Jadranske magistrale, postavi zapreke i rampe, pokušavajući da naplaćuje željezničku ili drumsku putarinu! Ko bi normalan i uljudan to i pomislio?
Sve ovo o čemu govorimo, jesu bili razvojni potencijali i prilike naše zemlje. Ali je neko morao da ih pretvori u ekonomsku i društvenu vrijednost. Jedna odgovorna politika i vlast, i jedan odgovorni investitor.
Upravo jedan od onih, s početka ovog teksta, koje iz bijela grla prizivamo cijele decenije, ali isto tako bez imalo odgovornosti i etike rastjerujemo.
