Amela Frljučkić je harmonikašica rođena u Podgorici. Prve muzičke korake pravi rano, sa devet godina, u klasi Omera Đurđevića, a edukaciju nastavlja u srednjoj školi za muzičke talente Andre Navarra u klasi Saše Markovića. Srednju školu završava kao dobitnica državne nagrade Luča. Usavršavala se kod Boruta Zagoranskog, Corrada Rojca, Belme Šarančić-Nahodović, Luke Juharta, Geir Draugsvolla, Radomira Tomića i dr.
Zvanje magistrice muzičkih umjetnosti na harmonici stekla je 2017. godine na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, a u okviru studija školovala se na Coservatorio di Musica Guiseppe Tartini, kao i na Akademiji za Glasbo u Ljubljani. 2020. godine je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu stekla zvanje magistrice politologije – upravljanje državom.
Za postignute rezultate u toku školovanja dva puta je dobila posebno priznanje Univerziteta u Sarajevu – Zlatna značka.
Prije dvije godine Amela je izvela svjetsku premijeru djela Drvo nade koje je napisala Dabović-Đurić. Ova kompozicija predstavlja prvo djelo ikada napisano za solo harmoniku od strane kompozitorke iz Crne Gore.
Amela Frljučkić, posvećena popularizaciji harmonike kao instrumenta za umjetničku muziku, 2019. godine predstavlja svoj projekat Virtuoznost harmonike u kojem izvođenjem djela XX i XXI vijeka publici prikazuje raznolike mogućnosti ovog instrumenta.
U okviru ovog projekta održala je solističke koncerte u Crnoj Gori u Kulturno-informativnom centru „Budo Tomović“ u Podgorici, Muzeju „Jovo Ivanović“ u Budvi i Kulturno-informativnom centru Petnjica u okviru festivala „Zavičajne staze“.
Do sada je u okviru koncerata, takmičenja i master-klasova nastupila u Austriji, Sloveniji, Italiji, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini.
Debitantski koncert je održala u Muzeju savremenih umjetnosti „Ars Aevi“ u Sarajevu u novembru 2018. godine.
Amela ima redovne medijske nastupe putem kojih promoviše svoj rad, instrument i umjetnost široj javnosti. 2016. godine joj je dodijeljena Zahvalnica za doprinos razvoju muzičke kulture u Rožajama.
Od kraja 2017. godine aktivno nastupa sa pijanisticom i kompozitorkom Lamiom Semić u okviru dua Instrumental Story koji izvodi tango muziku i sevdah u sopstvenim aranžmanima. Od nastupa izdvajaju se oni na Austrijskom balu u Vijećnici i Noć argentinske ambasade u Sarajevu.
Prošle godine je objavila svoj prvi digitalni album i knjigu u digitalnom izdanju tradicionalnih pjesama iz Crne Gore aranžiranih za harmoniku Muzička razglednica iz Crne Gore kao podsjetnik na sve one lijepe pjesme koje su davno nastale a i dalje nas povezuju. Ovaj projekat je nastao pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture Crne Gore i Muzičkog centra Crne Gore.
Amela kao koncertni izvođač vjeruje da je jako važno izvoditi novu muziku te ima aktivnu saradnju sa kompozitorima čija nova djela izvodi. 2020. godine joj je italijanski kompozitor i harmonikaš Corrado Rojac napisao i posvetio djelo Riflessi nel Bianco, dok 2021. godine crnogorska kompozitorka Slobodanka Bobana Dabović-Đurić za Amelu piše djelo Staza u Moneovom vrtu.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
– Plesna takmičenja i plesne manifestacije na kojima sam učestvovala.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
– Određene spoznaje koje su godine odrastanja donijele.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
– Pa, mislim da su svi uspješno njegovani i da je svaki u nekom trenutku došao do izražaja.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
– Lakovjernost, ali učim godinama.
Što najviše cijenite kod drugih?
– Volim ljude koji su od riječi.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
– „Harmonikašica“, Marija Vicković.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
– Optimistična, pouzdana, ambiciozna, iskrena i osjećajna.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
– Kao slatkiše – donose radost 😉
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
– Mogućnost da mogu biti nevidljiva.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
– Sa Hermionom iz Harry Pottera. Od djetinjstva mi je omiljena filmska junakinja.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
– Vježbam harmoniku i provodim vrijeme sa porodicom.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
– Slušam raznovrstan repertoar, ali sevdah je uvijek na plejlisti.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
– Dokumentarni film „Džemo“.
Gdje biste voljeli da otputujete?
– Pa, voljela bih da obiđem svaku zemlju, a putešesvije bih započela iz Irana.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
– Tramvaj.
DA TI KAŽEM…
Kome sve ispričate?
– Sestri Mersihi.
Čemu se uvijek obradujete?
– Pozivima prijatelja.
Da li za nečim žalite?
– Ne. Vremenom sam naučila da se i dobro i loše zbiva s nekim razlogom koji spoznamo tek kasnije.
Bez čega ne možete?
– Telefona (nažalost).
Za što ste se posljednji put izvinili?
– Ne mogu se sjetiti.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
– Shodno situaciji želja bi bila samo jedna – da prestane pandemija i da se sve vrati u normalu.
Što je najteže što ste do sada uradili?
– Odlučila da ću se baviti ovim pozivom. To je najteža odluka zbog izazova i odgovornosti koji ovaj poziv nosi sa sobom, a istovremeno i najljepša zbog radosti koju mi donosi.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
– Trudim se da živim svaki dan kao da je posljednji, tako da se ne bi razlikovalo puno od onoga kako sada živim. Svirala bih i provodila vrijeme sa svojom porodicom i prijateljima.
Kako biste voljeli da umrete?
– Voljela bih da kada taj momenat dođe ne žalim ni za čim i da znam da sam ovaj život iskoristila maksimalno. A način, svakako, ne biram ja.
Koji bi bio Vaš epitaf?
– Teško da bih uspjela u par riječi ili rečenica ostaviti tako važnu poruku.
Priredila: A. POPOVIĆ / Analitika
