Autorski tekst Zećira Lubodera za OSVRT priredila Zina Husić
Moje sjećanje na Mehdiju, druga iz školskih klupa, datira još iz tih dana. Druženje sa njim počelo je u starijim razredima osnovne škole koje smo istovremeno pohađali u Rožajama. Naše druženje vremenom je preraslo u trajno prijateljstvo, sve do kraja života, a začeto je u početku obostranim interesom i darom za likovnu umjetnost. Povezivala nas je i zajednička želja, o kojoj smo maštali, da poslije osnovne upišemo srednju umjetničku školu. Želje su nam se ispunile. Ja sam upisao i završio Umjetničku školu u Herceg Novom školske godine 1963/4., a Mehdija je završio Umjetničku školu u Peći školske 1964/5. godine i stekao zvanje stručnog učitelja likovnog vaspitanja.
Ono što je obilježilo prvu deceniju Mehdijinog i mojeg rada sa učenicima u Osnovnoj školi “Mustafa Pećanin” u Rožajama, moglo bi se nazvati procvatom dječijeg likovnog stvaralaštva, o čemu su svjedočile brojne izložbe, učešća i nagrade naših učenika na konkursima i organizovanje izložbe radova učenika Crne Gore i Jugoslovenskih likovnih susreta učenika osnovnih škola iz svih republika i pokrajina Jugoslavije. Bio je to period afirmacije Osnovne škole “Mustafa Pećanin” i grada Rožaja u cjelini, kada je pored likovnih manifestacija, Osnovna škola odnjegovala brojne darovite likovne talente učenika koji su završili srednje, više i visoke škole, akademije likovnih umjetnosti, od kojih, svakako, treba pomenuti Aldemara Ibrahimovića, Ibrahima Kurpejovića, čije likovno stvaralaštvo značajno obogaćuje crnogorsku likovnu scenu. Mehdija je kao slikar ostavio u nasleđe veliki broj likovnih ostvarenja na kojima je iskazan izuzetan likovni kvalitet koji nesporno ukazuje na darovitost ovog zavičajnog slikara. Uspješno se izražavao u svim likovnim tehnikama crtežu, ulju i grafici, kao i primijenjenoj umjetnosti, sa izraženim senzibilitetom za valerske i kolorističke vrijednosti u prikazivanju motiva.
Prvi Jugoslovenski likovni susreti učenika osnovnih škola organzovani su 1977. godine, a održavani su sve do 1989. godine u Rožajama. Kolekcije ovih radova izlagane su u Skoplju i Sarajevu. Mehdija je sa utemeljenim likovnim iskustvom i obrazovanjem stečenim u Umjetničkoj školi u Peći nastavio studije kao vanredni student, iz radnog odnosa, i 1969. godine završio višu pedagošku školu u Prištini – grupa likovno obrazovanje. Nakon toga vanredno je upisao i završio Filozofski fakultet u Skoplju, grupu istorija i istorija umjetnosti. Kao likovni pedagog u radu sa učenicima, postizao je izuzetne rezultate, isto tako i kao rukovodilac škole (tri mandata) najstarije vaspitno – obrazovne ustanove, Osnovne škole ”Mustafa Pećanin” u trajanju blizu punih dvanaest godina. Ukupan njegov rad u obrazovanju trajao dvadeset i dvije godine. Dvodeceniski prosvjetno pedagoški period neposrednog rada sa učenicima, rukovođenja Osnovnom školom “Mustafa Pećanin” u Rožajama, ime profesora Mehdije Husića će se trajno pamtiti po odanoj posvećenosti i zalaganju za uspješan vaspitno – obrazovni rad škole, po ugledu koji je uživao kod učenika, njihovih roditelja i kolektiva škole čiji je bio rukovodilac.
Nakon provedene dvadeset dvije godine u obrazovanju, imenovan je za vršioca dužnosti direktora Centra za kulturu u Rožajama, kada je pokrenuo inicijativu za formiranje i izgradnju objekta zavičajnog muzeja “Ganića kula” i dobio podršku i saglasnost od tadašnjeg ministra za kulturu Crne Gore Ilije Lakušića (1991. godine) sa obrazloženjem da je izgradnja muzeja u Rožajama opravdana. Izgradnji “autentičnog” objekta muzeja “Ganića kula” određena je lokacija u dijelu centra grada zbog svoje pristupačnosti za posjete sadašnjih i budućih generacija u kojem će biti izložena kulturna baština naroda ovoga kraja. Prijedlog izgradnje i realizacije muzeja u Rožajama isključivo je zasluga Mehdije Husića, koji je kao slikar i istoričar ukazivao na značaj i ispoljio veliko angažovanje na njegovoj izgradnji. Po svojoj plemenitosti, biografiju Mehdije obilježio je i period društveno političke aktivnosti koji obuhvata vrijeme raspada bivše SFRJ i stradanja ogromnog broja stanovništva islamske vjeroispovjesti i njihovih progonstava iz Bosne i Hercegovine od strane velikodržavnih nastrojeneh nosilaca politike i šovinističkih vojnih formacija koje su vodile zločinački rat.
Tada se Mehdija aktivno uključuje u zbrinjavanje velikog broja prognatih ljudi, žena i djece sa svojih ognjišta, koji su potražili spas u Rožajama i bili bratski prihvaćeni. Mnogi od protjeranih nijesu dočekali povratak u svoj zavičaj odakle su bili protjerani. Umrli sui sahranjeni u groblju “Top” u Rožajama, čiji grobovi svjedoče o humanosti koju su iskazali stanovnici Rožaja prema prognanim u čijem je zbrinjavanju Mehdija dao izuzetan doprinos. Kao ugledan član Stranke demokratske akcije (SDA) zalagao se za afirmaciju nacionalnog identiteta Muslimana – Bošnjaka i njihovih prava kao i drugih naroda Crne Gore. Zbog svoje aktivnosti u stranci SDA bio je izložen pritisku vlasti. Tada je pozivan na informativne razgovore (1992. godine). Žestok pritisak na njega je vršen i tokom iskonstruiosanog, montiranog političko sudskog procesa, poslije hapšenja rukovodstva Stranke demokratsje akcije, januara -februara 1994. Godine, kada on uspijeva izbjegnuti hapšenje odlaskom u Tursku. Iz Turske je ubrzo otišao u Švajcarsku gde dobija azil i boravi sve do oslobođavajuće odluke Višeg suda iz Bijelog polja o krivičnom gonjenju jula 1996. godine. Mehdija se po donošenju oslobađajuće odluke suda vratio u svoj zavičaj, u Rožaje, 1997. godine. Odmah po povratku ponuđeno mu je iz tada Republike Crne Gore radno mjesto savjetnika u Ministarstvu obrazovanja, koje on nije prihvatao, iskazujući interesovanje za rad u muzeju i završavanje njegovog enterijera, kao i za sakupljanje i otkupljivanje eksponata muzejske vrijednosti, koji bi u njemu bili izloženi. Skupština opštine imenovala ga je za direktora muzeja “Ganića kula”, gdje on nastavlja svoj započeti rad na završavanju enterijera muzeja i sakupljanju eksponata koji bi činili postavku muzeja. Svojom upornošću i angažovanjem uspijeva da obezbijedi sredstva kod Vlade Crne Gore i završi unutrašnjost muzeja u kojem je predvideo prostor za arheološku, etnografsku i arhivsku građu koja će u muzeju biti izložena. Po svom obrazovnom profilu likovnog stvaraoca, profesora istorije umjetnosti, znao je da krajnje profesionalno realizuje sve segmente muzejskih zahtjeva, od procjene istorijske vrijednosti svakog eksponata koje je odabrao, do njihove klasifikacije i postavke po oblastima kojoj eksponati pripadaju. Nekoliko godina posvetio je istraživanju predmeta koji sada čine značajnu kulturnu baštinu naroda ovog kraja i muzej jedan od boljih u Crnoj Gori. Sagledavajući cjelokupni život Mehdije, koji je dao neprocjenjiv doprinos u obrazovanju i afirmaciji kulturne baštine svoga naroda, ostaje da živi trajno u našim sjećanjima kao čovjek intelektualac i stvaraoc koga su iznad svega krasile osobine plemenitosti i humanosti kojima se rukovodio u odnosima sa ljudima cijelog života. Moj zadnji susret i druženje sa dragim prijateljem i kolegom proveo sam samo par dana prije njegovog odlaska na Ahiret, ispijajući kafu ispred jednog kafića u Rožajama i evocirajući sjećanja na naš zajednički rad u obrazovanju, nezapažajući na njemu i njegovom raspoloženju nikakvo loše zdravstveno stanje, pa sam bio iznenađen i teško doživeo glas mujezina koji je sa minareta džamije “Sultan Murata” objavio smrt Mehdije Husića. Masovnim prisustvom njegovog ispraćaja do vječne kuće na groblju ”Top” građani su iskazali dostojno i zasluženo poštovanje liku i djelu Mehdije Husića.
