Doživjeti slike što ih stvara na svom javnom nastupu jedna dobra folklorna družina, zar može značiti drugo nego doživjeti uvijek novu, a opet prastaru igru djetinjstva; igru pomalo poznatu, igru otkrića što je rađaju već vijekovimaprvi, naivni dodiri sa svijetom na svim paralelama ove naše planete.Uvijek u znaku čuda bez obzira na boju kože, na kontinente.Pjesmu igre!
Takav doživljaj imao sam kada sam prije dvadesetak godina prvi put prisustvovao koncertu igara i pjesama kulturno umjetničkog društva „Vrelo Ibra“ iz Rožaja. I odjednom i ti si u igri: vođen,opijen maštom,tebi svaršeno nepoznate djece,gledajući te slike nađeš se, gotovo i protiv svoje volje,u svijetu svojih vlastitih davnih snova,svojih prvih plahih spoznaja. I susreo si se sa samim sobom, koji već odavno nisi ti.
Decenije traženja i nalaženja vlastitog mjesta među brojnim kulturno umjetničkim društvima na prostoru Crne Gore i šire, nije bio nimalo jednostavan posao.Vrijeme rasta od skromnih početaka, pa i ambicija, do reputacije kakvu danas ima ovo glasovito Društvo, proteklo je u traženju i pronalaženju specifične samosvijesti. Osvajanje novih prostora na beskrajnom polju narodnog stvaralaštva, u njegovoj djelatnosti uvijek je zauzimalo značajno mjesto. Znači, protekla desetljeća, kad je u pitanju Kulturno umjetničko društvo „Vrelo Ibra“, sve je prije no put mirnog, klišetiranog postojanja jednog ovakvog kolektiva. Uostalom, to je vrijeme kada su se svijetla mnogih sličnih društava gotovo nečujno pogasila.
Taj put, u pomenutom razdoblju, čvrsto vezan za izvornu tradiciju rožajskog kraja i okoline na sve četiri strane, neminovno je u sebi nosio znanje, istraživanja, proučavanje jednog specifičnog segmenta naše tradicionalne kulture.
Samo oni koji su u sebi istrajno nosili i njegovali interes za narodno stvaralaštvo, hranili uvijek novim i novim doživljajima svoju urođenu sklonost za nova otkrića i rješenja-othrvali su se snagom svoga furora pogubnim, korozivnim uticajima vremena -išli poneseni svojim temperamentom, svojom vizijom, možda i nesvjesno, no zato ipak odrješito, putem koji se kao uska, samo njihova staza, neminovno stapa u široku cestu koja nas spaja od juče, koja nas vodi sjutra.Svojim djelom oni su stvarali istorijat ovoga društva. Među mnogim zaslužnim ljudima izdvojio bih gospodina Ibiša Kujevića koji je dao i daje izuzetan doprinos ovome Društvu. Svakoga puta kada bi osjetio da je za dalji rad Društva potrebno da svoj repertoar obogati novim sadržajima ovaj eminentni znalac narodnog stvaralaštva izabrao je okom umjetnika upravo ono što je značilo njegov korak dalje.
Folklorne sekcije i društva jedan su od oblika u kojim se okušavaju mnogi mladi ljudi.Nije toliko važno što je, na kraju, to jedna od epizoda, što to, naravno,neće biti njihov životni put, koliko je važno pružiti im mogućnost da tragaju za ljepotom i plemenitošću, da se igraju. Vrlo je važno podsticati kod mladih na vrijeme, igru i traganje, jer to njima pomaže da se lakše i jednostavnije približe vlastitoj prirodi. U tim godinama, punim radoznalosti, otvorenosti prema životu i opčinjenosti njim i njegovim čudesima u mnogim mladim bićima, koja su u više generacija prošla kroz KUD „Vrelo Ibra“ zametnula se je, siguran sam u to, i ona klica koja će kasnije, u zrelim godinama, bez obzira šta je njihovo zanimanje, uticati da budu otvoreni prema muzici,igri…., riječju kulturi.
Brojni nastupi, gostovanja, turneje po zemlji i inostranstvu oplemenjivali su i obogaćivali članove ovog Društva svih proteklih godina. Zbližavanje sa svijetom, njegova spoznaja, ali i samospoznaja, uvijek je lakše, ljepše i bezbolnije kroz igru i stvaralaštvo. Osnivačima i utemeljivačima ovoga kulturno umjetničkog društva to je, očigledno, već na početku bilo jasno.
Piše: Faruk Dizdarević
