Danas, kada se navršava četvrt vijeka od genocida u Srebrenici, masakra koji je nezabilježen u Evropi nakon Drugoga svjetskog rata, prilika je da svi balkanski narodi osude ovaj nezapamćeni zločin, nazovu ga pravim imenom i sagledaju tragične posledice kroz istorijsku prizmu, kako se nikada i nigdje ne bi ponovilo zlo da se nevini ljudi ubijaju samo zato što pripadaju drugoj vjeri ili naciji.
Tužno je i opasno saznanje da posmrtni ostaci i riječi svjedoka ovog bezumnoga čina, koji je sa lica Zemlje izbrisao preko 8.000 života, ni danas nijesu dovoljni da izazovu saosjećanje i priznanje najgnusnijeg zločina. Činjenica da postoje oni koji i dalje odbijaju da prihvate materijalne dokaze i presude međunarodnih sudova, i time nastavljaju s negacijom genocida, visi kao Damoklov mač nad sudbinama svih balkanskih naroda.
Ljudsko biće lišeno empatije nema pravo da se nazove humanim bićem. Stoga je obaveza svakoga pojedinca i društva u cjelini da se identifikuje sa žrtvom, iskaže pijetet prema gubitku nevinih života a članovima njihovih porodica barem malo umanji ogromnu bol za svojim najmilijim.
Naša najveća moć je da oprostimo. Da bismo to činili moramo znati kome i šta opraštamo. U tome je najviša vrijednost istine i pravde. Oprostiti, ali ne i zaboraviti. Naučiti iz najvećih grešaka ne tako davne prošlosti i graditi zajedničku budućnost Zapadnog Balkana.
Crna Gora je prva zemlja regiona koja je 2009. godine usvojila deklaraciju kojom je prihvatila Rezoluciju Evropskog parlamenta o Srebrenici, i osudila sva druga zlodjela počinjena tokom sukoba na prostorima bivše Jugoslavije.
Crna Gora iskreno žali za žrtvama genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.
