Alija Izetbegović je prvi predsjednik međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine i vrhovni komandant bosanske armije tokom agresije na zemlju.
Nakon prvih poslijeratnih višestranačkih izbora 1996. godine izabran je za člana, a potom i za predsjedavajućeg Predsjedništva BiH. Četiri godine kasnije podnio je ostavku na tu poziciju, a kao razlog je navedeno njegovo zdravstveno stanje.
Preminuo je 19. oktobra 2003. godine u Sarajevu.
Izetbegović je autor većeg broja publicističkih radova i studija, te knjiga “Islam između istoka i zapada”, “Problemi islamskog preporoda” i “Islamska deklaracija”. Ove knjige prevedene su na nekoliko jezika i objavljene u više zemalja. Godine 1999. objavio je knjigu “Moj bijeg u slobodu”, a 2000. godine knjigu “Sjećanja” (autobiografski zapis). 2004. su objavljena sabrana djela Alije Izetbegovića u 10 tomova.
Dobitnik je niza priznanja i nagrada kao što su Nagrada Kralja Fejsala, medalje Centra za demokratiju iz Vašingtona, a najutjecajniji španski list, madridski “El-Mundo”, izabrao je Aliju Izetbegovića 1995. za ličnost godine u svijetu. Istanbulski Marmara univerzitet dodijelio mu je 1997. godine titulu počasnog doktora pravnih nauka za doprinos zaštiti ljudskih prava, uspostavu mira, ali i kao uglednom pravniku. Na forumu u Kran Montani 1998. godine dobitnik je prestižne nagrade za unapređenje ljudskih prava.
Bill Clinton, bivši predsjednik Sjedinjenih Američkih Država u svojoj knjizi „My Life“ u nekoliko navrata govori o predsjedniku Aliji Izetbegoviću, kojeg opisuje kao „vodećeg muslimanskog političara”.
Bivši pomoćnik državnog sekretara za Evropu i glavni američki pregovarač u Daytonu Richard Holbrooke za Izetbegovića je kazao da je osoba koja je održala „ideju Bosne” pod teškim okolnostima, što je predstavljalo njegovu odlučnost i da bez njega Bosna ne bi preživjela. Izetbegovića opisuje kao nekog ko je propatio u životu, i da se to iskustvo odrazilo na njegovu percepciju ljudi i događaja.
Ostat će upamćene njegove riječi kako svi treba da budemo malo više Bosanci, ali i one koje je zapisao dvije godine prije svoje smrti:
„Ostani uspravan!
Kako ćeš pognute glave ispod zvijezda
Kojim god putem da kreneš
Na kraju čeka smrt
I sve se završava propašću
I ti ćeš umrijeti
I ovaj svijet će umrijeti
Zato ostani uspravan“
