STRPLjEN – spašen kaže izreka koja nam je, čini se, potrebnija nego ikad. Živimo u doba kad hoćemo sve odmah – trubimo iste sekunde kada auto ispred nas zastane, negodujemo u prodavnici jer red sporo odmiče, cupkamo u hodniku ordinacije čekajući da nas doktor konačno proziva, histerišemo čim sistem na kompjuteru padne, odustajemo ako dijeta prvih dana nije dala rezultate… Tako je i u odnosima sa ljudima, lako i brzo odustajemo od drugih.
Kažu, strpljenje nije sposobnost da čekamo, već da zadržimo pozitivan stav dok čekamo. Evolucionisti tvrde da nas je ono održalo, jer je omogućilo našim precima da čine dobra djela čekajući da drugi uzvrate, umjesto da zahtijevaju momentalnu kompenzaciju, što bi vodilo do konflikata.
Ni umjetnici nemaju dilemu – strpljenje je vrlina. Lav Tolstoj je govorio da su dva najmoćnija ratnika strpljenje i vrijeme. Strpljenje je gorko, ali su mu plodovi slatki, uvjeravao je Aristotel. Imajte strpljenja, jer sve je teško prije nego što postane lako, savjetovao je iranski pjesnik Sadi. Više ćemo postići strpljenjem nego snagom, bio je siguran britanski državnik Edmund Burk. Onaj ko ima strpljivosti može imati šta hoće, govorio je američki naučnik i političar Bendžamin Frenklin. A, kineska poslovica opominje da ako si strpljiv u jednom momentu ljutnje, izbeći ćeš sto dana tuge.
Psiholog i porodični psihoterapeut Dragana Deh kaže da ako zavirimo u rječnik, vidjećemo da je strpljiva (ili uzdržana) ona osoba koja ima kontrolu nad sobom, ume da čeka, da bez pogovora otrpi neprijatnosti, koja je uporna i istrajna.
– Značenje podrazumijeva podnošenje tegobe, nečeg mučnog ili neprijatnog. Sama riječ se može razdvojiti u dvije: „s“ i „trpeti“ i stoga se često tumači da ukoliko izdržimo muku, s trpnjom podnosimo nešto, doći će do rješenja ili uspjeha, odnosno nagrade.
Ipak, primjećuje se da su danas mnogi spremni da strpljivost dožive kao sputavanje, čak i kao nedostatak ambicije, inicijative, pa i volje, zbog čega nekadašnja vrlina postaje nepoželjna osobina i odlika neuspešnih i slabih. A strpljenje je zapravo neophodno za uspjeh u bilo kom polju.
– Osjećaj da nemamo dovoljno vremena koji je danas naglašeno prisutan u ljudima, nužno ugrožava i kapacitet za strpljenje. Deluje kao da su izreke „strpljen spašen“, „žuri polako“, „ko čeka – taj dočeka“ izgubile na vrijednosti. Zamijenili su ih stavovi „sad ili nikad“, „ako prođe – prođe“ koji u suštini govore o mnogo većem oslanjanju na sreću nego na sopstvene kapacitete. Strpljenje nije potrebno za uspjeh, ono je neophodno, i to u svim životnim poljima, od zdravlja, preko karijere do socijalnih i emocionalnih odnosa – smatra psiholog.
– Karakter se može mijenjati i ne treba ga poistovećivati sa temperamentom koji je nepromenljiv. Ali, to što smo određenog temperamenta, ne znači da nam je strpljivost nedostižna. Osoba može biti koleričnog temperamenta sa potrebom snažnog ispoljavanja emocija, impuslivnosti, manje samokontrole, ali ne čini je samo temperament, već i obrasci ponašanja usvojeni posredstvom iksustva i učenja – kaže psiholog.Neki ljudi su rođeni strpljivi, ali dobra vijest je da ovu osobinu možemo i uvježbati.
Geslo „Daj odmah“ naročito je primamljivo mladima. Za mladost je karakteristično nestrpljenje, ali djeluje da su mladi danas nestrpljiviji nego ikada pre. Žele odmah sve – veliku platu, direktorsko mjesto, privilegije do kojih se ranije postepeno dolazilo. Ali, nije sva krivica na njima.
– Čini se da su naši „stari“ mnogo stabilnije održavali kontakt sa prirodom. Znali su da su vrijeme i određen način ponašanja potrebni da bismo imali rezultat. I možda upravo tu leži odgovor, starije generacije su imale dimenziju izvjesnosti, mnogo veću nego što je mi posedujemo danas. Sa jedne strane, sve možemo ubrzati, dok se sa druge, suočavamo sa osnovnim uzročnikom osećanja straha, a to je neizvjesnost. Znamo da nas sva snažna osjećanja „preplave“, učine disfunkcionalnim, netolerantnim, umanje nam strpljenje iako smo svi mi, duboko svjesni da je strpljenje jedini put ka trajnim rješenjima i uspjesima.
