NVO Centar za kulturu Bihor u saradnji sa Centrom za kulturu Rožaje organizovao je, u Rožajama, 25 aprila, promociju časopisa “Kazivart” i zbornika priča „Bihorske sumnje“, koji sadrži 32 odabrane priče sa prošlogodišnjeg Festivala “Zavičajne staze”. U galeriskom ambijentu čitaone pred uvaženim čitaocima i stvaraocima govorili su Salko Luboder, Kemal Musić, Selma Rastoder, Rebeka Čilović, Milica Marković i Mirsad Rastoder, a pročitano je i pismo profesorice Ljerke Petković koja iz opravdanih razloga nije prisustvovala promociji u Rožajama.
Publicista Salko Luboder je ocijenio da časopis i knjiga priča krče nove puteve kvaliteta u ovdašnjoj kulturi.
– Poslije jedanaest godina “Zavičajnih staza” koje animiraju kreativne snage Bihora i sjeverne regije, okupljaju eminentne stvaraoce iz regiona, te i sedam zbornika priča čije je tematsko središte zavičaj, pojavio se časopis “Kazivart”. Časopis predstavlja kontinuitet i rezultat pregalaštva vrijednih entuzijasta Centra za kulturu Bihor.
Koncepcijski osmišljen da afirmiše kvalitetnu književnost, estetske vrijednosti i ukupno kulturno stvaralaštvo Bošnjaka i drugih naroda, Kazivart ujedno snažno doprinosi multikulturalnosti Crne Gore. Već u prvom broju predstavljeni su poznati stvaraoci iz Crne Gore i regiona, poput Enesa Halilovića, Balše Brkovića, Hasnije Muratagić Tune, Rebeke Čilović, Nadije Rebronja i dr.
Moguće je da će struktura časopisa vremenom poprimati i drugačiji raspored, ali je već sada izvjesno da je riječ o publikaciji koja će krčiti puteve novog kvaliteta u ovdašnjoj kulturi i crnogorskoj interkulturalnosti. Kazivart je časopis koji donosi svježinu i prepoznatljivost kulturnih vrijednosti u sjevernom dijelu Crne Gore i regionu, konstatovao je Luboder.
Pjesnikinja Rebeka Čilović se zahvalila Rožajcima na toplom prijemu i poručila da su to dobri primjeri da se riječ što većeg broja autora čuje.
– Poštovani prijatelji i poštovaoci pisane riječi pred nama je časopis koji je dugo priželjkivan i vrlo neophodan. Ne mogu skriti svoje oduševljenje što večeras govorimo baš o “Art Kazivaru” jer je on sublimacija uspomena na prošlogodišnji Festival priče Zvičajne staze i na sve ljude koji su ga oblikovali i u njemu učestvovali. On je svojevrstan dar poklonicima kulture i kruna napora koju grupa entuzijasta predvođena glavnim kormilarom Mirsadom Rstoderom, nosi, a i pronosi glas o Bihoru širom regiona, a neću pogriješiti ako kažem i šire. Osvrnuću se i na nagradu Festivala koja se dodjeljuje za kratku priču inspirisanu Bihorom, a čiji sam ja, na moju veliku radost dobitnik.
Želim da govorim o pisanju i nasušnoj potrebi da stvaramo ako se, a stvarati se mora. Poezija je moj dom, u priči sam ja gost. Medjutim sve može biti pjesma, na autoru je kako će uskladiti formu, a na čitaocu kako će dokučiti emociju i hoće li raskrivati tajne piščevog nauma. Moja je želja da svi zajedničkim snagama učinimo sve da se riječ što većeg broja autora čuje, a naročito mladih, koji mogu učiti i pisati sa najvećim piscima današnjice. Za kraj želim da iskažem zahvalnost na velikom radu koji je utrošen, kako bi čitaoci mogli da uživaju, kako u zborniku radova “Bihorske sumnje” i našem ljepotanu “Kazivaru”čije rođenje večeras slavimo. Hvala na ovolikoj posjećenosti i razumijevanju da samo zajedno možemo graditi mostove koji će nam služiti na opšte zadovoljstvo, poručila je Čilović.
Nada Bukilić
U Crnoj Gori fali mnogo toga, nekako se čini da najviše nedostaju ljudi. No, sa druge strane, jedino u što se možemo i smijemo pouzdati jesu opet upravo ljudi. Na zanosu, entuzijazmu i duhovnoj snazi pojedinaca nastaje svaki projekat, pa je tako nastao i naš Kazivart.
Kazivanje, stara, dobra navika i iskonska ljudska potreba. I art najsjajnije i ipak najuzvišenije isijavanje čovjekovog uma, temelji su našeg časopisa. Želimo da on bude svojevrsni vodič kroz ovaj naš vanredno zamršen i zanimljiv vilajet, da bi smo se bolje poznavali i međusobno i sa drugima u Crnoj Gori i regionu.
Imamo pravo i dužnost da druge informišemo o sebi samima, tragamo za ljudskim i zajedničkim vrijednostima, pokazujući da imamo čitavo bogatstvo u tradiciji i kulturi, koje ćemo oplemeniti i uveličati dijeljenjem sa drugima.
Kultura ne trpi autizam i getoizaciju, i zato je Kazivart nešto poput dobrodošlice svima koji žele zaviriti u ono što nazivamo bošnjačkom kulturom i multikulturom u Crnoj Gori.
Ono što nije zapisano, kao da ne postoji, zato Kazivart postoji da zapišemo, zabilježimo i svjedočimo o djelima i dostignućima ljudi koji čuvaju našu tradiciju i koji stvaraju nove, moderne umjetničke vrijednosti. Na te ljude se pozivamo i oslanjamo a zbog njih i nas, objavljujemo Kazivart i očekujemo razumijevanje i podršku.
