Oholost je pojam koji ima negativnu konotaciju. Kada kažemo za nekoga da je ohol to smatramo negativnom karakteristikom njegovog / njenog karaktera. Svi ljudi su oholi, bez izuzetka, ali se ljudi razlikuju u stepenu izraženosti svoje oholosti. Kada se u svakodnevnom govoru kaže za nekoga da je ohol obično se misli na nekoga s izraženom, prenaglašenom ohološću.
Ohola osoba je:
- preosjetljiva na kritiku i odbacivanje
- ima izraženu želju da dobije potvrdu od strane drugih ljudi
- ima nisko samopoštovanje
- čvrsto se identifikuje sa svojim egom i grčevito se drži te idenitifikacije
Ohole osobe su preosjetljive na kritiku. One svaku kritiku doživljavaju intenzivno, lično, kao znak odbacivanja. Ako kritikujete oholu osobu ona će postati ljuta i povrijeđena i osjećat će se odbačeno. Ohola osoba žudi za prihvatanjem i odobravanjem od strane drugih. Ohola osoba je osoba gladna ljubavi. Ohola osoba se osjeća nevoljeno, a zna kako voljeti sebe u zadovoljavajućoj mjeri. Zato ona traži potvrdu svoje vrijednosti od strane drugih ljudi. Spolja može djelovati arogantno, nadmeno i samouvjereno. Dok iznutra se osjeća nesigurno, povrijeđeno, usamljeno, odbačeno, bijesno i prazno.
Zašto je oholost “slast za ego”? Kada ohola osoba osvaja druge ljude, dobija njihove komplimente i divljenje, ona procvjeta. Osjeća se kao da je na sedmom nebu. Ti uzbudljivi, ekstatički osjećaji moći, svoje vrijednosti i prihvaćenosti dižu njen ego u nebesa. Osjećaj svojeg trijumfa je jako uzbudljiv, prijatan i eksicitirajući kao droga. Osoba lako postaje zavisna o tom osjećaju i teško ga se odriče. Problem je u tome što svi ti osjećaji (kao i svi drugi) ne mogu trajati dugo. Za oholost vrijedi poznata narodna izreka: ko visoko leti, nisko pada. Kada prestanu aplauzi, divljenje i prihvatanje, ohola osoba ostaje bez svoje duševne hrane i ponovno zapada u stanje apatije, umjerene i hronične potištenosti (distimije), koja može biti praćena povremenim epizodama očaja.
Oholost je “otrov za dušu” jer sprječava prirodan kapacitet osobe da se razvija i dosegne svoj krajnji cilj samostalnog i spiritualnog razvoja, a to je sloboda od ega. Sloboda od ega ne znači gubitak ega, jer je to nemoguće. Sloboda od ega znači distanciranje od ega, svijest da ego postoji, ali da je ego samo ego, a ne suštinska odlika nečijeg identiteta. Ego je samo filter kroz koji promatramo sebe, druge i svijet. Iako imam ego ja sam mnogo više od njega.
Ego je dječja i kulturna tvorevina s kojom smo se identifikovali tokom razvoja. Ego se sastoji od niza kulturnih i porodično uslovljenih vrijednosti, uloga i identiteta. Ego ne možemo razoriti niti izbrisati iz našeg uma, ali ga možemo nadići. Možemo se izdići iznad njega, tako što ćemo uvidjeti da ego nije suština našeg bića. Svako ima ego, ali niko od nas nije ego.
Ohola osoba je osoba koja je centrirana na svoj ego. Ona ne vidi da može postojati izvan svog ega. Zato je tako fragilna i preosjetljiva. Dokle god osoba vjeruje da je ona ego, neće biti u stanju sebe prihvatiti bezuslivno i osloboditi se ropstva okoline.
