„Aldemarova slika je svojevrstan rožajski ćilim čistih hromatskih sazvučja, geometrizovanih formi, prelijepih koloritnih tkanja, uravnoteženog odnosa svih gradivnih elemenata“, zapisala je dr Anastazija Miranović.
Raširio je Aldemar Ibrahimović „rožajski tepih“ po zidovima nikšićke galerije „Nikola I“ i predstavio se publici radovima koji su nastalih zadnjih pet godina. Izložba nazvana „Predjeli i sjećanja“ obišla je prošle godine Podgoricu, Rožaje, Bijelo Polje, Herceg Novi i Bar i svoje „putovanje“ po Crnoj Gori završiće u gradu pod Trebjesom u kome Ibrahimović prvi put izlaže.
“O svakoj Aldemarovoj slici mogla bi se napisati pjesma ili studija. One nam stvaraju osjećaj posebnog uživanja, sagledavanja života iz mnogo uglova, krajolika, ambijenata. Aldemar ima svoj ugao, svoje oko, svoju boju. U svakom zakrajku, u sjenci drveta, čovjeka, kuće, obitava svemir, koji nas posmatra svojim veikim okom”, zapisao je književnik Miraš Martinović, a pročitala Olivera Eraković Kosić.
Poput “kakvog srednjovjekovnog maga”, kako ga je nazvao Martinović, Ibrahimović u “svojoj alhemijskoj radionici miješa boje i ideje”, doživljeno i naučeno, izvlači sjećanja, a navlači nostalgiju, vrišti. A taj slikarski vrisak je usmjeren protiv destrukciji svega što nas okružuje i što je vrijedno. Umjetnik jednostavno želi da sačuva makar sjećanje na vrijeme u kome destrukcija nije bila toliko izražena, a tradicija je bila na cijeni.
„Moje slike su fragmentacija životne stvarnosti, elemenata koji me okružuju i koji su me okruživali i upozorenje na našu destrukciju, da sve pokušavamo i uspijevamo da uništimo. Ovo je u stvari, subjektivni pristup objektivnoj stvarnosti“, kazao je akademski slikar koji je imao preko 35 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu i veliki broj kolektivnih.
Iako slikama čuva sjećanje na kraj iz koga dolazi, Rožaje, Ibrahimović je kazao da se na njima mogu naći i duh Mediterana, fragmenti Grčke i Turske, zemalja gdje je godinama živio.
„Dok ste mlađi radite iz ljubavi, a kasnije, kada to postane profesija, gotovo svaki dan morate provoditi u ateljeu, raditi, crpiti energiju i iz pozitivnog i iz negativnog, tražiti način da pokažete ono što mislite i znate. Nikada ne znam u kom pravcu će slika ići i kako će se zvati. One su kombinacija slučajnog, kontrole tog slučajnog, ali i podsvjesnog, iskustvenog i naučenog“, kazao je slikar čiji radovi su poruka čovjeku da ne dozvoli da destrukcija uništi sve što je vrijedno.
Nakon izložbe u Nikšiću, koja će biti otvorena do 17. februara, umjetnik namjerava da „odmori malo od sebe“, kako reče, sve do juna kada će izlagati u Monpeljeu.
Izložbu „Predjeli i sjećanja“ organizovala je JU Muzeji i galerije Nikšić.
