KNJIGA „SUSRETI“ SLOBODANA VUKOVIĆA
Piše: prof. dr Draško Došljak
Slobodan Vukovića (Berane, 1940), ovih dana, u izdanju ITP „Unireks“- Podgorica, objavio je svoju novu knjigu, pod nazivom „Susreti“. Predgovor za ovu knjigu napisala je prof. dr Sofija Kalezić, a pogovor prof. dr Sonja Tomović Šundić.
Knjiga „Susreti“ sadrži 78 putopisa, reportaža, zapisa iz bogatog novinarskog i literarnog iskustva Slobodana Vukovića. Ovo su Vukovićevi susreti (Branka Bogavac kaže: „Susret je najveći dar“) sa znamenitim, neobičnim ljudima, događajima, jubilejima, krajevima i vremenima. Knjiga koja predstavlja lijep mozaik literarnih medaljona koji potvrđuju autora izuzetne moći zapažanja i riječi. Svaki tekst ove knjige je bogat i pjesničkim iskazima, što pričama daje posebnu draž. Moć zapažanja i pakovanja u rečenice koje teku kao voljene rijeke, Vukovića svrstavaju u naše izuzetne putopisce. Različiti su povodi za ove Vukovićeve književne „susrete“ i teme: od onog prvog „Sladoled na Margit Sigetu“ do „A već je jesen“ i završne rečenice: „I: biće Vita, dok je Crne Gore“. Sve Vukovićeve „susrete“ vezuje jedna nit – lirika. Ona Lesova i Vitova, ali i osobeno Vukovićeva, koji veli: „Polegla jesen, cetinjska. Kao po tepihu, hodam po žutom, svelom lišću s lipa“, ili: „Dogorijeva ljeto…u divnoj, zelenoj dolini, đe žmari bistra, ljupka Popča…“, ili: „…usnule dorćolske avlije i skeleti ogoljelih platana s kojima se poigrava ljuta beogradska košava“… Ništa slučajno! Moć poezije. Potvrđuje to i putopis „Ukrajinska poezija“, u kojem Vuković navodi stihove ukrajinske pjesnikinje Natalije Kašćuk: „ Dragi./ Ovdje živi./ Smiji se./ Hodi./Po ovoj zemlji./ Pod ovim večernjim nebom./A ti mu svijetliš,/ dobra zvijezdo Danice./To je sreća i moje uspokojenje./ Plačem, prislonjena na kamen./ A suze su svijetle./Srećna sam, voljeni“. A Slobodan završava: „A kestenovi kijevski… Cvatu. Proljeće je“.
Pamti Slobodan Vuković i riječi iz susreta sa Esadom Mekulijem: „Poeziju nikad nijesam shvatao kao igrariju, već kao moj prilog borbi“. Ovo je Vukovićeva borba protiv zaborava. Tu su „susreti“ za nezaborav i protiv zaborava, sjećanja na: Gavra Vukovića, Radovana Zogovića, Mihaila Lalića, Andrića, Dušana Kostića, Ćamila Sijarića, Radonju Vešoviča, Lesa,Vita, Đorđa Pravilovića, Dragana Raduloviča, Jevrema Brkovića, Duška Trifunovića, Pera Zupca, Voja Stanića, Drago Đurović, Luku Tomanovića, Nikolu Kovačevića, Bogdana Bogdanovića, Kanu Radević, Eriha Koša, Gojka Janjuševića, Bogdana Šeklera, Hamdiju Šahinpašića, Gojka Berkuljana, Aldemara Ibrahimovića, Ibrahima Kurpejovića,… navijače FK „Hajduka“ u Beranama, Jasikovac, Titove dolaske u Crnu Goru, Bihor, naše iseljenike u Americi, Australiji, Evropi… Svaki susret je „emotivan, veoma topao i prisan, prepun emocija, zagrljaja i suza, što je karakteristično i za Crnogorce…“.
Recenzentkinja ove knjige, profesorica Sofija Kalezić u predgovoru kaže: „Slobodan Vuković ima još puno toga da kaže, a dokaz za ovu tvrdnju predstavlja njegova nova knjiga „Susreti“. Ima, i kazuje…
Prof. dr Sonja Tomović Šundić u pogovoru zaključuje: „Pred nama je rijetka knjiga koja sažima višedecenijsko bavljenje Slobodana Vukovića duhovnim djelatnostima, njegovu darovitost i talenat da prodire u zagonetnost doba u kojem živimo. Ovo znamenito štivo, jeste trag u vremenu, trajan spomen koji je u svojim dometima veliki prilog našoj kulturi“.
Prvo putovanje Slobodana Vukovića u svijet bilo je sa pasošem, rukom ispisanim, plavim mastilom, na kojem je, saznajemo iz ove knjige, pisalo: „Narodna republika Crna Gora, Državni sekretarijat za unutrašnje poslove, Ispostava Titograd. Slobodan Vuković, zanimanje đak, mjesto rođenja Ivangrad, stalno mjesto boravka Titograd, stas srednji, oči plave, kosa plava, osobeni znaci nema“.
U književno-novinarskom „pasošu“ Slobodana Vukovića stoji: Rođen u Beranama 1940. godine, završio Pravni fakultet, počeo da piše u novosadskom „Indexu“, pisao u „Koracima“, direktor Informativno-dokumentacionog centra Titograd, glavni i odgovorni urednik lista „Titogradska tribina“, sekretar Matice iseljenika Crne Gore, glavni i odgovorni urednik dnevnog lista „Pobjeda“, glavni i odgovorni urednik NA „Tanjug“ u Beogradu, izvještavao iz UN, SAD, Kanade, Latinske Amerike, Australije, Kine, Rusije,…Autor je sedamnaest knjiga.
Stranice „Susreta“ svjedoče da je životna, književna i novinarska karijera Slobodana Vukovića plemenita i bogata. Iz ove knjige se uči i saznaje o vremenima i ljudima. Ona nas bogati i poručuje da svaki susret ostavlja ožiljak, samo što rijetki to, kao Vuković, umiju da ožiljak pretvore u trag. Pisani – koji se melemi iščitavanjem.
I, na kraju, riječi Ibn Batuta: „Putovanja vas prvo ostave bez riječi, a onda vas pretvore u pripovijedača“. Srećno putovanje stranicama ove knjige kojom sigurno kormilari pripovjedač Slobodan Vuković. Ovo putovanje vas neće ostaviti bez riječi. Ali, bez daha, povremeno, hoće!
