Uvažavajući jedan od osnovnih životnih principa da ne pljujem u tanjir iz kojeg sam jeo, već mjesec dana pokušavam da ne odgovarim na besmislice koje plasiraju moje (sad već) bivše stranačke kolege.
Vrlo očigledno da, kao i prije mog dolaska, tako i nakon mog odlaska, ova grupa građana će ostati na političkim marginama Crne Gore, sada je već jasno svima i zašto.
Od momenta mog preuzimanja stranke pored svega drugog pozitivnog, uspio sam da istu vratim u lokalni parlament u Rožaju (i to sa dva odbornika), a kao predsjednik stranke uspio da ostvarim i dugo sanjani parlamentarni status.
Ono što sam izgubio iz vida od početka ovog procesa je ono što se dogodi mnogim zaljubljenim osoba, a to je, da koliko god voljeli svog partnera, uzalud je nadati se je da ga možete promijeniti. Tako je moja ambicija da ovaj subjekat modernizujem u stvari bila nerealna ambicija moje slijepe i iskrene emocije.
Jasno je da ova grupa predvođena sujetom najstarijeg, koji ih drži za taoce svoje bolesne ambicije, svoje političko postojanje bazira na ‘časnim porazima’ i valjanju u političkom blatu, ali i sabotiraju svake prilike da oni pojedini časni ljudi od njih, preuzmu odgovornost i učine nešto za svoj narod.
Nejasno je da li to rade iz straha od svog (ne)znanja i nedostatka hrabrosti da preuzmu odgovornost ili pak to rade za tuđe interese, kako bi druga grupacija koja drži monopol u predstavljanju Bošnjačkog naroda u odnosu na njih izgledala superiorno.
Odgovor na to će pokazati vrijeme pred nama.
Vrijeme pred nama će i pokazati da će Bošnjački narod konačno imati pravog predstavnika u parlamentu Crne Gore ako Bog da.
Iz odgovornosti prema toj činjenici i ukazanom povjerenju od strane Pokreta Evropa sad! ne pada mi napamet da gubim vrijeme ni energiju na petparačke priče, već svu svoju moguću energiju ću usmjeriti na rad kako bih iole popravio stanje Bošnjačkog naroda u Crnoj Gori.
Zato je ovo moj prvi i poslednji odgovor ovoj političkoj grupaciji.
Uz svoj narod!
