Članovi benda “Sandžak Tapani” svojim neobičnim muziciranjem napravili su bum na regionalnoj estradnoj sceni. Postali su prava senzacija, posebno uz Sadika Hasanovića s kojim su imali najuspješnije koncerte. Kruna svega se desila u Americi, gdje su na zajedničkoj turneji okupili na desetine hiljada naših iseljenika koji su uživali uz zvuke njihovih instrumenata. A da su postali “kraljevi bakšiša” o tome svjedoče brojni snimci koji su nam stigli “preko okeana”.
A da nisu omiljeni samo u dijaspori, dokazali su i tokom svog nastupa u Sarajevu, u klubu “Heco” gdje ih je s oduševljenjem primilo više od 2.000 Sarajlija.
A za naš magazin, vrlo rado su govorili, posebno jer smo, kako rekoše, “najjači”!
Za početak da se predstavite našim čitaocima, otkud baš naziv „Sandžak Tapani“?
– Tapani, ja i moj brat Haris, moj veliki prijatelj vremenom smo došli na ideju da našu tradiciju, običaje pretočimo u ovo što radimo. Upoznali smo našeg Denisa Hudutija, pjevača s Kosova, čovjeka koji živi u Prizrenu. Pristao je raditi s nama, na naše veliko zadovoljstvo. To je jedna velika pjevačina. Imamo čast da radimo s tako velikim umjetnikom. To na kakvu smo ideju došli, da budemo večeras ovdje u Bosni, u Sarajevu, jeste dio naših običaja, stariji ljudi znat će o čemu se radi. Pozdravio bih sve ljude koji prate naš rad – počinje jedan od članova benda, Aladin.
-A što se tiče imena, normalno da je taj naziv došao vrlo spontano, jer potičemo odatle. Mi smo iz Sandžaka, zato i jeste naziv „Sandžak Tapani“, . Mi smo iz Rožaja – nadovezao se Haris, drugi „Tapanovac“.
Kako je zapravo sve počelo?
-Jedanaest godina je duga tradicija „Sandžak Tapana“. Prije nekih pet godina upoznali smo našeg kolegu iz Srebrenika s kojim smo radili četiri godine. Slučajem okolnosti, odvojili smo se i krenuli svako svojim putem. Moj brat Haris i ja sve vrijeme, opet ponavljam, želim da budemo tradicionalno na sceni. Pošto smo bili na masi nekih televizija, radija, pozdravio bih sve ljude, koji prate naše običaje tj. bošnjačko-sandžačke i s ovih prostora, pošto smo mi vremenom komunizma izgubili sve to što je nekada bilo. Sad se sve to vraća polako.
-Krenuli smo slučajno, došao čovjek iz Prizrena u Sarajevo, ništa nije bilo planirano. Kada sam dobio poziv da radim ovo, pomalo mi je čak bilo neprijatno. E onda jedna svirka, vuče dodatnih pet, pet po pet… i evo nas sada tu.
Saradnja sa Sadikom Hasanovićem?
-Sadik je jedan veliki pjevač, jedan veliki umjetnik, on je mlad, pred njim je velika karijera. Ako Bog da, on će da uspije na svom putu, a pošto je ovo jedan tradicionalni običaj, on je imao sreću sa svim tim što se desilo tokom njegove karijere. Ja bih to povezao sa tim što je on igrao folklor 12 godina. Mi smo bili konobari na nekim svadbama i vidjeli smo da postoje posebni običaji u našoj bošnjačkoj kulturi koja je vjerovatno najstarija na ovim prostorima. Danas, eto vidite, i sami šta radimo, šta radi zurla? Ja sam uvijek tokom nastupa preznojen, veseo sam, a nekada bih i zaplakao. Znači, kod nas se sve dešava spontano.
Kakve utiske nosite s turneje po Americi?
-Mašallah! Haris i ja smo bili iznenađeni, jer nisam znao da u svakom gradu u Americi ima bar po jedan stanovnik iz Bosne. Mi smo, na naše veliko čuđenje, prošli mnogo lijepih stvari, lijepo smo dočekani tamo sa Sadikom Hasanovićem. Pomenuo bih pjevačicu Melihu Imširović, učesnicu „Zvezda Granda“, a imamo i saksofonistu. Na sceni, kao što je i ova sarajevska, smo svoji na svome. Pravimo dobru atmosferu i po tome smo i poznati, zato nas raja i voli.
U Sarajevu ste nastupali s Darkom Lazićem. U kakvim ste odnosima?
-U prelijepim. Samo što se njegovo obezbjeđenje zbunilo, nisu znali da se znamo, i onda nam nisu dali da dođemo do njega. Mi smo se nasmijali i pomakli se. U drugom bloku, kada je shvatio ko smo, čovjek se izvinjavao, a ja sam mu rekao da smo htjeli samo da se slikamo. Znamo se mi dugo i u Cirihu smo bili zajedno. Ovako nešto nismo doživjeli, niti naš kolega Denis, niti mi, da u jednom restoranu bude 2.000 ljudi. Velika je čast biti u ovom gradu i u ovom restoranu.
Imate li nešto novo u planu?
– Imamo da se još pojačamo…
-Ja bih da najavim novu pjesmu koja uskoro izlazi s bendom „Sandžak Tapani“, nadam se da će za mjesec dana biti gotova – dodaje za kraj Denis Huduti.
Kako je prošla pjesma „ Bahata“ s Miletom Kitićem?
-To je tek priča za sebe. To se opet slučajno desilo. Možda baš i ne, supruga našeg Mileta Kitića, Marta, je izrazila želju da mi snimamo s Miletom. Vidjela je u tome neke čari, nešto neobično. A naš Mile je rekao „treba nam živa krv“, što znači da smo mi nešto sasvim novo na estradi. Uskoro snimamo i drugu pjesmu s njim.
Razgovarala: Arina Hasović / express.ba
