„O vjernici, živite svi u miru i ne idite stopama šejtanovim; on vam je zaista neprijatelj otvoreni“ (El-Bekare).
Kad su se nakon izbora 30. avgusta 2020. godine zavijorile crne zastave s mrtvačkim glavama, kad su se zaorile pjesme o leleku turaka i kukanju bula, kad je Pljevljima vijetana sudbina Srebrenice, kad su stizale vijesti o oslobođenju Crne Gore nakon sedamdeset petogodišnjega antifašističkog mraka, kad su strani ambasadori u Podgorici na sve to na oba oka zažmurili i pozdravili demokratske promjene u Crnoj Gori, lako je bilo – makar prvih dana – prebrojati one koji su se usudili dići glas protesta.
Jedan od onih koji se nije dao ni prepasti ni prodati kleronacionalističkim Putinovim i Vučićevim fanaticima koji su pod krinkom eksperata formirali Vladu – bio je Mehmed Zenka, predstavnik jedne manjinske partije koji interese svoje države i interese naroda koji predstavlja nije htio podrediti svojim ličnim niti partijskim interesima.
Njegov hrabri TV nastup nedugo nakon izbora služiće kao primjer nepokolebljive borbe za očuvanje ciljeva na kojima počiva demokratski svijet. Da se tih ciljeva ni do danas nije odrekao i da ih nije podredio bilo kakvim drugim interesima kojima su naši političari tradicionalno skloni, svjedoči i njegova jučerašnja izjava: „U dokument đe se ne osuđuje Srebrenica nijesam imao uvid, niti je ko imao obraza da mi to ponudi jer zna kakav bi odgovor dobio!“
Ni najzaboravniji ne mogu zaboraviti ulogu čovjeka časne uspomene Rafeta Husovića, predśednika Bošnjačke stranke, koji se poput Zenke, nije dao zavesti niti pristati na kolaboraciju s onima koji baštine ideologiju četničkoga pokreta koja je kriva za smrt i progon hiljada muslimana, za zločine nad civilima, koja je za cilj imala etnički i vjerski homogenu zemlju – srpsku, dakako.
Nema sumnje, da su pristali biti dekor u Krivokapić-Abazovićevoj Vladi koja je za cilj imala uvesti Crnu Goru u Srpski svet, i bošnjački i albanski politički predstavnici mogli su birati što požele. Ko bi tada otvarao oči ambasadorima EU zemalja kojima je više od godinu dana trebalo da uvide proruski i velikosrpski karakter te Vlade?
S takvim političkim predstavnicima manjinskih naroda Crna Gora nije mogla izgubiti nadu da će vrijednosti građanskoga društva opet trijumfovati! Teško bi bilo za života Rafeta Husovića i zamisliti da portparol Bošnjačke stranke izjavi da je „genocid u Srebrenici za Bošnjake uvijek bolna tema, ipak, u ovom trenutku je najvažnije da Crna Gora nastavi svoj evropski put.“
Na isto pitanje Mehmed Zenka i portparol Bošnjačke stranke različito su odgovorili. Je li to zato što Zenka ne želi da Crna Gora nastavi svoj evropski put?! Ili je to Bošnjačka stranka namjerila nekim drugim putem, mimo onoga kojim je prethodnih godina hodila?
Crna Gora svoj evropski put može nastaviti s SNP-om taman koliko Bosna s Dodikom!
Da je Dritanu Abazoviću stalo do evropskoga puta, ne bi uzimao SNP da mu kalauzi no bi se uputio s onima koji su Crnu Goru držali na tome putu sve do njegova dolaska na vlast.
Ako Bošnjačka stranka vidi SNP kao ključni faktor u tobožnjoj proevropskoj Vladi, ako ne vidi ništa sporno da u toj Vladi ne budu njeni dojučerašnji koalicioni partneri koji su zajedno s Bošnjačkom strankom izvukli Crnu Goru iz ralja velikosrpstva, uveli je u NATO i doveli do praga EU, onda treba konstatovati da ta partija ne zastupa interese koje je doskora zastupala.
Onda treba konstatovati da ta partija ne zastupa ni interese onih čije nacionalno ime nosi. Jer upravo je SNP partija koja baštini sva zlodjela politike Slobodana Miloševića, zlodjela zbog kojih nikad nije pokazala ni kajanje ni uputila izvinjenje.
Previše ih je da bi bili zaboravljeni. Previše ih je da bi se u jednome tekstu pobrojali. Ako je Bošnjačka stranka stranka koja zastupa interese muslimana u Crnoj Gori, biću slobodan da ih podśetim na jedan dio iz Kur’ana u kojem se kaže da Bog „zabranjuje da prijateljujete s onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani“ (El-Mumtehina).
Nađe li se koji demagog koji bi relativizovao rečeno, neka se priśeti 1999. i Sedmoga bataljona čiji je SNP bio političko krilo. Ako su i to zaboravili, neka pronađu kur’ansku poruku (En-Nisa): „Licemjeri će na samome dnu džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći.“
Pa sve i da SNP potpiše tekst u kome osuđuje svoje heroje zločince Mladića i Karadžića, sve i da osudi rusku agresiju na Ukrajinu i demokratski poredak, sve i da naćera Sunce da svane sa zapada, ko je taj koji bi mogao povjerovati u njihovu proevropsku misiju?!
„Oni vam se zaklinju zato da biste bili zadovoljni njima. Ako vi budete zadovoljni njima, Allah sigurno nije zadovoljan narodom nevjerničkim“ (El-Tevbe). Ne ulazeći dalje u religijske poruke, ostavljajući ih reisu Fejziću kojemu je sigurno poznata ona: „Svi ste vi pastiri i svaki će pastir biti odgovoran za svoje stado.“ – pozivam rukovodstvo Bošnjačke stranke da ne zaborave da je Evropa u koju vodi SNP okićena muralima Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Amfilohija Radovića.
Ako ne vjerujete, pitajte ih što misle o Amfilohijevim proevropskim izjavama o ljudima lažne vjere, o volovima i kopiladima, o istrazi poturica kao humanome činu. Pitajte ih koliko krvi košta ulaznica za tu Evropu!
Umjesto kolaboracije s rušiteljima svih vrijednosti koje je uspostavila multinacionalna Crna Gora, stranke manjinskih naroda te stranke procrnogorske orijentacije – DPS, SD, SDP, LP moraju zauzeti jasan stav i poručiti Abazoviću da on nije u poziciji uslovljavati one koji su obnovili državu uvođenjem onih čiji je cilj bio da se spriječi njena obnova.
Putinova agresija na Ukrajinu do kraja je razotkrila proruske i prosrpske političke igrače na Balkanu. Ako je Abazović zbilja namjerio vratiti Crnu Goru na evropski put, onda s partijama manjinskih naroda i partijama procrnogorske orijentacije ima većinu za to. Ima li više ikoga kome to nije jasno? Te partije moraju ponuditi Abazoviću izbor – ili s njima ili s DF-om i Demokratama. U suprotnom, što ste smjenjivali Leposavića?
